BRAVO, DOBRI NARODE: TEKSTOVI I HUMANI LJUDI SPAŠAVAJU ŽIVOTE I VRAĆAJU OSMJEH NA LICE

Mediji su davno prestali biti samo puki prenosioci informacija i kreatori javnog mijenja. Razvojem tehnologije, ušli su u sve društvene pore, postali svakodnevna potreba čovjeka.

U Bosni i Hercegovini mediji su i nešto više, a nerijetko i svjetlo na kraju tunela. “Dnevni avaz”, kao najtiražniji i najutjecajniji bh. medij postao je utočište nade za sve obespravljene i u stanju potrebe.

Novac, hrana, drva…

U posljednje vrijeme sve češće smo u prilici pisati priče o ljudima kojima svaka pomoć mnogo znači. Ali, nakon objavljivanja teksta, akcija prelazi u ruke naših čitaoca iz BiH, ali i dijaspore.

Javljali su nam se, a i dalje se javljaju ljudi koji skupljaju novac za liječenje ili preživljavanje. A postalo je pravilo da nam se odmah nakon objavljivanja apela, jave ljudi koji mogu i hoće pomoć.

Ono što je primjetno da se osim onih imućnih i naše dijaspore, nerijetko javljaju i ljudi koji sami žive na ivici siromaštva, ali žele pomoći, onoliko koliko mogu.

Nakon što je “Dnevni avaz” objavio dirljivu priču o demobilisanom borcu Osmanu Doli iz Goražda, koji jedva preživljava i otvoreno kaže “da bude dana kada zaspi gladan, ali neće ništa ni od koga da išće”, redakciji “Avazovog” portala obratili su se brojni dobri ljudi iz cijele BiH koji su voljni pomoći ovom 63-godišnjaku.

Jedna od onih koji su se zaputili u Dolovo Brdo iznad Vitkovića kod Goražda bila je i Elmedina Šeho. Djevojka iz Donjeg Vakufa, zajedno sa još nekoliko ljudi, posjetila je Osmana i odnijela mu nekoliko paketa hrane.

Priča o teškom životu demobilisanog borca Osmana Dole iz Goražda, koju je “Dnevni avaz” objavio 26. decembra, nije ostavila ravnodušnim ni bh. građane koji žive u dijaspori. Osmanova kuća danas je puna hrane, struja mu je plaćena za naredna tri mjeseca, a Nedmir i Emira Delahmet iz Frankfurta ispunili su mu i želju da ima motornu pilu, kojom bi lakše sebi pripremio ogrjev za zimu.

Jedina primanja

Krajem decembra pisali smo i o teškom životu bračnog para Safije (71) i Jusufa Kabilovića (75), koji od 320 KM penzije žive u zgradi socijalnog stanovanja u Potočarima kod Srebrenice. Pribojavali su se zime, jer od minornih primanja nisu mogli osigurati ogrjev.

Ali, Safija i Jusuf neće zimiti u hladnom domu.

Ovom bračnom paru pet metara kvalitetnih bukovih drva kupio je Refik Zejnilović, koji živi i radi u Austriji, a inače je iz srebreničkog sela Poznanovići.

Našoj redakciji javili su se i humani ljudi koji su željeli pomoći Feridi Šuvalić (38), samohranoj majci koja živi sa petero djece u zeničkom naselju Kanal. Najstariji sin ima 15 godina, a najmlađa djevojčica još nije napunila ni godinu. Jedina primanja u porodici su socijalna pomoć i dječiji dodatak, koji ukupno iznose 230 KM.

Nažalost, u zdravstvenom sistemu BiH nije moguće liječenje velikog broja oboljenja, zbog čega su naši sugrađani prinuđeni prikupljati pomoć i računati na humanost dobrih ljudi.

Skoro da nema dana da jedan apel za liječenje ne objavimo, bilo u printanom ili online izdanju. Ono što nas raduje u pisanju takvih tekstova je spoznaja da ćemo nakon teksta dobiti mnogo poruka i poziva u kojima će građani tražiti kontakt podatke i način da pomognu onima koji pomoć trebaju.

AVAZ

Please follow and like us:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *