EFENDIJA BAKAL: ZBOG KARADŽIĆEVE POLITIKE NI DANAS NE ZNAM GDJE MI JE DOM

Hits: 4440

Ovo je katastrofalna presuda, još jedan moralni sinovrat zapada. Njome će biti nezadovoljni svi, što znači da status quo ostaje u Bosni.

Pitam se koju oni definiciju genocida koriste, jer sve je tako očigledno, dokazi postoje. Kada se sa jedne teritorije istrijebi jedna nacionalna skupina i unište svi tragovi njenog postojanja (urbicid) to se može definisati samo kao genocid, a upravo to se desilo u svim ovim općinama, uključujući i Čajniče – kaže Emin ef. Bakal, mladi imam koji je kao sedmogodišnjak ostao siroče, postao izbjeglica i, zbog imena koje nosi, morao napustiti grad u kojem je odrastao.

Posljedice rata

Bakal tvrdi da je i u Čajniču, kao i u svim napadnutim bosanskim gradovima, realiziran isti scenario – zastrašivanje, ultimatumi za predaju nepostojećeg oružja, premlaćivanja, zatočenja, ubistva, progon, etničko čišćenje.

– Dok sam živ nosit ću te posljedice sa sobom iako sam silom prilika mora nastaviti da živim. I dan danas ja ne znam gdje mi je dom, ne mogu nigdje da se svežem. Rođen sam u Čajniču, odrastao u Sarajevu, a ne mogu reći ni da je Sarajevo moj grad, ni da je Čajniče moj grad. Pokušavam hodati Čajničem uzdignute glave, jer nemam razloga da se stidim, ali često sam jedini Bošnjak u gradu i osjetim poglede, vrlo često sretnem i one koji su činili zločine. Pogotovo kad se obilježava godišnjica stradanja vazda se slomim, jer moje selo Brdo je etnički očišćeno – kaže Emin.

Među 17 ljudi odvedenih iz Brda bio je i njegov otac Mirsad. Ubijeni su na zloglasnoj Mostini, a Emin je sa ostatkom porodice autobusima organizirano deportiran ka Pljevljima. Kaže kako je surova Karadžićeva politika na primjeru Čajniča, ali i drugih bh gradova, uspjela.

Izražena mržnja

– Kreneš od entiteta i njegovog diskriminatornog naziva kojeg je „demokratski zapad“ dozvolio. 21 godinu nakon rata u Čajniču nema Bošnjaka, u institucijama – Domu zdravlja policiji, nema nijednog Bošnjaka. Ovaj grad na granici etnički je potpuno očišćen – dodaje Bakal.

Osim teških posljedica rata, mladi imam koji je nakon rata odlučio da radi u Čajniču, uznemiren je količinom mržnje među mladima koji od 92. do 95. nisu bili ni rođeni. Mržnja je danas izraženija nego pred rat, jer nevjerovatno je koliko ljudi Karadžića i Mladića smatra svojim herojima.

– Jedina pouka koju možemo izvući iz svega je da nastavimo borbu za državu. Puno smo vremena potrošili, a nismo radili ono što smo trebali, gradili jedinstvenu BiH, zemlju svih njenih naroda koji je vole i osjećaju svojom. Naprijed treba ići, ali oprosta nema. Kome ja da oprostim što mi je uništio život i imam li ja pravo oprostiti ubici svog oca!? Nemam, sve i da hoću. Kako oprostiti majci koja je izgubila pet sinova i ostala sama!? Stvari se moraju nazvati pravim imenom, idemo dalje, ali nek se zna šta je ko uradio – ističe Emin ef. Bakal.

Izvor – AVAZ

%d bloggers like this: