EFENDIJA BAKAL: ZBOG KARADŽIĆEVE POLITIKE NI DANAS NE ZNAM GDJE MI JE DOM

Ovo je katastrofalna presuda, još jedan moralni sinovrat zapada. Njome će biti nezadovoljni svi, što znači da status quo ostaje u Bosni.

Pitam se koju oni definiciju genocida koriste, jer sve je tako očigledno, dokazi postoje. Kada se sa jedne teritorije istrijebi jedna nacionalna skupina i unište svi tragovi njenog postojanja (urbicid) to se može definisati samo kao genocid, a upravo to se desilo u svim ovim općinama, uključujući i Čajniče – kaže Emin ef. Bakal, mladi imam koji je kao sedmogodišnjak ostao siroče, postao izbjeglica i, zbog imena koje nosi, morao napustiti grad u kojem je odrastao.

Posljedice rata

Bakal tvrdi da je i u Čajniču, kao i u svim napadnutim bosanskim gradovima, realiziran isti scenario – zastrašivanje, ultimatumi za predaju nepostojećeg oružja, premlaćivanja, zatočenja, ubistva, progon, etničko čišćenje.

– Dok sam živ nosit ću te posljedice sa sobom iako sam silom prilika mora nastaviti da živim. I dan danas ja ne znam gdje mi je dom, ne mogu nigdje da se svežem. Rođen sam u Čajniču, odrastao u Sarajevu, a ne mogu reći ni da je Sarajevo moj grad, ni da je Čajniče moj grad. Pokušavam hodati Čajničem uzdignute glave, jer nemam razloga da se stidim, ali često sam jedini Bošnjak u gradu i osjetim poglede, vrlo često sretnem i one koji su činili zločine. Pogotovo kad se obilježava godišnjica stradanja vazda se slomim, jer moje selo Brdo je etnički očišćeno – kaže Emin.

Među 17 ljudi odvedenih iz Brda bio je i njegov otac Mirsad. Ubijeni su na zloglasnoj Mostini, a Emin je sa ostatkom porodice autobusima organizirano deportiran ka Pljevljima. Kaže kako je surova Karadžićeva politika na primjeru Čajniča, ali i drugih bh gradova, uspjela.

Izražena mržnja

– Kreneš od entiteta i njegovog diskriminatornog naziva kojeg je „demokratski zapad“ dozvolio. 21 godinu nakon rata u Čajniču nema Bošnjaka, u institucijama – Domu zdravlja policiji, nema nijednog Bošnjaka. Ovaj grad na granici etnički je potpuno očišćen – dodaje Bakal.

Osim teških posljedica rata, mladi imam koji je nakon rata odlučio da radi u Čajniču, uznemiren je količinom mržnje među mladima koji od 92. do 95. nisu bili ni rođeni. Mržnja je danas izraženija nego pred rat, jer nevjerovatno je koliko ljudi Karadžića i Mladića smatra svojim herojima.

– Jedina pouka koju možemo izvući iz svega je da nastavimo borbu za državu. Puno smo vremena potrošili, a nismo radili ono što smo trebali, gradili jedinstvenu BiH, zemlju svih njenih naroda koji je vole i osjećaju svojom. Naprijed treba ići, ali oprosta nema. Kome ja da oprostim što mi je uništio život i imam li ja pravo oprostiti ubici svog oca!? Nemam, sve i da hoću. Kako oprostiti majci koja je izgubila pet sinova i ostala sama!? Stvari se moraju nazvati pravim imenom, idemo dalje, ali nek se zna šta je ko uradio – ističe Emin ef. Bakal.

Izvor – AVAZ

Please follow and like us: