(FOTO) DANI OTPORA: OBILJEŽENA 27.GODIŠNJICA ODBRANE GORAŽDA

Hits: 107

Manifestacijom “Dani otpora” BPK Goražde obilježava 27-u godišnjicu otpora agresiji od trenutka kada je 4.maja 1992. godine izvršen brutalni napad na jedini preostali slobodan grad na Drini. Delegacije zakonodavne i izvrše vlasti te bivši borci i građani ovim povodom su položili cvijeće na spomen obilježja braniocima Goražda, spomeniku ubijenoj djeci, te obišli šehidsko mezarje u Kolijevkama.

Iako podsjeća na sav užas rata, 4.maj simbolizuje i pružanje prvog organizovanog otpora bosanskih patriota i herojske odbrane ovih prostora, ističu akteri tadašnjih događaja.

Tog dana tačno u 7 sati ujutro počelo je granatiranje užeg gradskog jezgra, a istovremeno grad je ostao bez napajanja električnom energijom i vodom. Teritorijalna odbrana organizovana je po mjesnim zajednicama i gradskim kvartovima i objedinjena u vojne formacije, čete i bataljone čime je i započela aktivna odbrana grada.

Abduselam Sijerčić-Pelam, ratni komandant 31.DUB i predsjednik Udruženja veterana rata, Zelenih beretki i Patriotske lige BPK podsjeća na ulogu bosanskih patriota sudbonosnih dana 1992.godine.

“Na na nas je tada pala ogromna odgovornost da na svojim leđima ponesemo dio sudbine ljudi u Podrinju. Mnogi od njih, nažalost više nisu među nama, ali pamtimo njihovu nesebičnu žrtvu koju su učinili za slobodu generacija koje tek dolaze. Mnogi su ranjeni jednom ili više puta, a na sve njih je četverogodišnja agresija ostavila tragove. Svi su traumirani i umorni od ratnih stradanja i nerado pričaju o ratu jer su ta sjećanja bolna. Bilo je to teško vrijeme koje smo prolazili zajedno, a da čak nismo ni bili svjesni težine tragedije koju smo doživjeli. Kad borci pričaju o tom vremenu rađe pričaju o lijepom ili zbijaju šale i viceve na svoj račun”, ispričao je Sijerčić.

Podsjeća da su branitelji Goražda u rat ušli potpuno nespremni u vrijeme dok su padali okolni gradovi Foča, Višegrad, Čajniče i Rudo.

“Ostali smo u sredini naslonjeni na Drinu, a sa svih drugih strana opkoljeni dobro naoružanim četnicima i pripadnicima tzv. JNA. Napadnuti smo na svojoj zemlji i u svom gradu, počeli su nas ubijati na našim pragovima, željeli su da nas istjeraju iz naših kuća. Znali smo da se trebamo braniti, ali koliko će trajati rat i kakve će posljedice imati nismo mogli ni slutiti”, ispričao je Pelam

Ratni komandant priča kako su borci brzo naučili ratovati jer nisu imali izbora, jedni drugima su spašavali živote, opkoljene izvlačili iz okruženja, pomagali ranjenima, živjeli jedan za drugog i bili spremni dati život za domovinu.



Ratne lekcije

“Bilo je među nama bravara, ugostitelja, automehaničara, učenika, slikara, muzičara, studenata i trgovaca. Bili smo obični ljudi koji su brzo učili ratni zanat, svjesni činjenice da od toga ovisi naš život. Pravili smo puške tzv. lunte u imrovizovanim radionicama, pravili smo ih od vodovodnih cijevi, ručne granate sa sporogorećim upaljačem pravili smo od konzervi coca cole koje bi punili komadima željeza. Naši majstori su pravili ručne granate na tokarskim strojevima, kroz naše ruke je prolazilo svakakvo lako naoružanje, nismo imali drugo pa smo ga pazili i čistili da ne bi zakazalo u borbi”, sjeća se Sijerčić.

Ističe kako se nagomilalo mnogo ratnih slika od kojih danas ima nemirne snove, dok za mnoge počinje tihi proces zaborava.

“Bili smo žrtve, ali i svjedoci jednog nesretnog vremena. Ne znamo da li će iko od naraštaja razumjeti poruku umornih ratnika, nije nam želja da oni postaju veliki ratnici jer rat je zlo. Priča o nama je priča o nastanku i nestanku ratnika. U borbu smo išli herojski, časno i pošteno, često smo neprijatelja gledali u oči , nismo činili zlodjela niti smo dozvoljavali da ih drugi čine i trudili se da u zlu koje je vladalo oko nas ostanemo normalni”, ističe ratni komandant 31. Drinske udarne brigade.

Sjeća se da su borbe za odbranu Goražda počinjale u ranim juatrnjim satima i trajale do kasno u noć.


Slike rata

“Borili smo se nadljudskim snagama uzvraćajući teške udarce neprijatelju koji je pokušavao probiti naše linije odbrane. Danima smo na sebi nosili desetine kilograma razne opreme sa mnoštvom ručno izrađenih granata, i tako smo znali ‘zalijegati’ ili padati na zemlju. U isto vrijeme svojim očima gledaš kako životi nestaju, gledaš rasute dijelove tijela i zemlju koja se natapa krvlju. Gledaš kako kuće nestaju u plamenu i pretvaraju se u zgarišta i bezlične mase. Stalno misliš o tome ko je danas na redu da pogine, ko će danas ostati bez krova nad glavom, ko će izgubiti oca ili sina, ko brata ili prijatelja”, ističe Pelam.

Danas ga, kaže, bole sjećanja i teško mu je spominjati bitke i preživljene događaje.

“Svi mi to dobro znamo i svi smo na kraju puta jedne te iste sudbine i nadamo se budućnosti koju smo iskreno željeli učiniti sretnijom. Za to smo dali svoje najljepše godine života, zalagali živote i žrtvovali dijelove tijela. U toj borbi smo često imali osjećaj da smo prepušteni sami sebi, da smo ostavljeni i zaboravljeni, da smo prevareni i iznevjereni. Onima koji gotovo ništa ne znaju o nama možemo samo reći da smo u sudbonosnom i teškom vremenu ostali na svojim ognjištima, pobjedili strah, neizvjesnost i očaj, potukli neprijatelja ‘do nogu’ i osigurali slobodu današnjeg dana. Mi smo stvarali čuda jer sve je bilo čudo i naša borba i naš zanos pa i naše stradanje i volja i snaga kojom smo bili ispunjeni u najsiromašnije vrijeme. Zato danas nakon dugog vremena od rata i nakon surovih i krvavih bitaka možemo biti ponosni što smo graditelji naše slavne historije našeg grada. Mi smo uradili svoje”, ističe Abduselam Sijerčić-Pelam.

Ratni komandant upozorava na činjenicu da su Goraždani proveli 1.336 dana pod opsadom, te da je u ovom periodu ubijeno više od 4000 ljudi, ali da niko ne snosi odgovornost za zločine počinjene nad civilima Goražda, niti za druge oblike torture koju su prošli u tzv. Zaštićenoj zoni UN-a.

gorazdeportal.com


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.