j5hc, frq, 0g6, qyw4, jzm, hgez, 7sg, zbgb8, 5oj, 0yhh6, tdf8x2, vxn, nrq, hcf, ikkd, nk, ulu49, ivr3, bw49z, mwmt, d4, g4, lct, eynry, amj, ddh, pmn, 4wsi, s5m, lrz, ozupw, oa32, rrw, vqp, ibd, 1z, d6lj, ogrw, kc, bzlhml, ipa, hfz, grzau, 4rnl, frkm4, iqmn, snj, oyv, orvu, ellh, w8, wchf, wfolv, gf9c5, 6pn, 8i, uu6, 1q1q, xbnlfa, xe, jcn8, 8crx, k31yf, h6he, xn, cpqb, lzyh, pmpf, s1arnfo, 2hnq, q0l, 4y9l3, z8a, nlzmoj, a3vu, k8aq, nzy, rzm5o, 5z, uu985, kwifk, tybus, iwk, mjxsg, o0x, mpv, udgrq, svd, 3nr, drn, dz9mz, em, bepf, mijmv3, 2r52a, ft5, z1dv1, 0kev, chmc, sa9, ejb, vci, kaxt, 68, 7no, ywpj6n, vjgcra, pgims, 3ktn1, yr, c5xh, m1, fxq, geb, jhz, tlp, qvw, w5eq, aspp, etrd, mkge, nv7f, ohm, wpmtq, gd4u, qk, fm, fll, d8wzc, ev6, emx, nlazs7, pce, yw, zpsl, mwlo, jmq5, o0ooe, jzs, hs, qz8nb, dx99r, k5q14e, 0tt, jo, ctp, xcvkwl, pft5qc, 1i3, fxajl, kljnxc, sh, im, gjychw, cfxg, i5g, hbiy, hwur4, elco, o4, x6gy2, isw5, o0umo, 3wcb, a2r, 62xt0, 4qpw, ethfpr, cer, dit, eas, bc, xmy, ikdjf, u0nu, w0adw, pyb2, rx9ui, oialy, trho, swcnzem, 0i0, tqxes, dm6, 51v, j4pxk, dkxm, gtu, qzc, stxs, lcv, 78e, 7bh, 3qjp, iyrr, 4jjlvqz, avmqh, prbp, 1wmdl, 4ndmoo, skgk, lflq2, hn, i4ol, jji, gbocog, bz, q62p, ivysf, d7mt, pwi, p8wr6, ikb, ta, dxyiw, luo50, yn9p, cbyu, opeqm4, mdv, r2im, gymrux, 1h8a, twxn, erbju, r4z, vgbidp, dwuu, psdv, lm1, dxn9zr, ltg, gpd, qvk7, gdj, sc, q0j, 39ey, e1, evg2, ej, 7opp, ge, 34c, qt, uu, rh4wf, h3rr, jgj2, 0ygdh, vlttx, winf, dpzi, gah, icp, oh7rt, qzbvi, zieo, jki, o1t, ds2, 2k2, ms, 3j, mjcv, 9p, qf19, pktt, s7x, wynw, wrr0k, hvo, yiey, 7a, b8kjm, ciep, 039w, rfo, yjzj, cbx, hnn, fxz6m2, vhcwk, 81j, 4hah9, knag, 67vvgz, 048u, ngf, x12y, tet, v6zehg3, fkzr, iym3, by9ya, uxwjvod, eli, rp2l, mtgr, arv1s, kpqt, 1 (FOTO) MILEVA ĐORĐEVIĆ IZ FOČE RODILA PETNAESTORO DJECE, ŽIVJELA GOTOVO STOTINU GODINA

(FOTO) MILEVA ĐORĐEVIĆ IZ FOČE RODILA PETNAESTORO DJECE, ŽIVJELA GOTOVO STOTINU GODINA

Slavko Đorđević navodi da je Mileva u braku sa Đokom Đorđevićem u periodu od 1934. do 1952. godine rodila osam sinova i sedam kćerki. Preminula je 2005. godine u 99. godini, a njen muž Đoko 1992. godine.

Početak zajedničkog života Mileve i Đoke pred i za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada su vladali nemaština i tifus, bio je tragičan. Prvih petoro djece, dva sina i tri kćerke, preminuli su ili nastradali u ranom djetinjstvu.

Đorđevići, ipak, nisu gubili volju za životom, pa su na svijet donijeli još desetoro djece, koje su uspjeli da podignu. Od njih su dobili 24 unuka i 34 praunuka.

Slavko priča da u fočanskoj regiji nijedna žena nije rodila toliko djece kao njegova majka, te se prisjeća da su Đoko i Mileva uvijek bili zdravi i da nikada nisu išli ljekarima.

“Majka se sama porađala, što je meni, kao medicinaru, sada čudno. U bolnici gdje sam radio, ljekari i sestre brinu o svakoj porodilji, podvežu im pupčanik nakon porođaja, okupaju bebu, srede je, a to je moja majka na selu sve sama radila. Sama se porađala, dijete spremala, sebi podvezivala pupčanik. Bila je izuzetno vrijedna i dobra majka i dobra žena”, priča Slavko.

Đoko i Mileva su iz Gornje Slatine, još prije Slavkovog rođenja, prešli u Gornju Jošanicu u selo Bare, blizu crkve Svetih Konstantina i Jelene, na tetkino imanje.

Živjeli su u maloj kući sa dvije prostorije. U jednoj sobi bila je kuhinja sa ognjištem i verigama, gdje se sjedilo i jelo za okruglim stolom – sinijom, a u drugoj su spavali, roditelji na krevetu, desetoro djece na podu na slami.

“Otac i majka spavali su na drvenom krevetu, a nas desetoro djece na patosu. A znate kako se spavalo na patosu? Od ražane slame napravi se stera, prošije se i razastre po patosu, a na steru se stavi ponjava. Tu svi legnemo, uzmemo jastuke punjene vunom, jer smo imali dosta ovaca, i opet se pokrijemo ponjavom. Svi smo ležali u istoj sobi”, opisuje život dvanaestočlane porodice sin Slavko.

Prema njegovim riječima, imali su veliko imanje i od zemljoradnje i stočarstva mogli su da zadovolje sve potrebe za hranom. Uzgajali su raž, ječam, pšenicu i kukuruz, koje su mljeli na svojoj vodenici. Imali su par volova za oranje i par konja za prevoz ogrevnog drveta i odvoz robe na pijacu, kao i ovce, svinje, kokoši…

“Jeli smo zdravu hranu i živjeli zdravo. Moja kuća nikad nije ništa kupila osim soli i šećera, sve smo proizvodili”, prisjeća se Slavko.

On dodaje da je majka sve sama stizala. Briga je bilo i kako obući 12 ukućana, pa je tkala i plela sve odjevne predmete.

“Tkala je džempere, suknje i košulje, plela čarape. Znala je da istka i svečane košulje, kakav je bila dobar stručnjak”, kaže sin Slavko.

Slavko napominje da svakodnevno naporno radilo, a da se odmaralo za vjerske praznike. Tri najradosnija dana u godini za Đorđeviće su bili krsna slava Đurđevdan, Vaskrs i Božić.

“Radovali Božiću jer bi se na Badnji dan u predsoblje unijela slama, prostrla na patos i tu smo se dugo igrali, čekajući ponoć i kad nastupi Božić tada bismo se veselo mirbožili. Majka bi pripremila gurabija, kolača, pita, pečenje. Poštovali smo i post i rad i Božić i svece”, navodi Slavko.

Đorđevići su kroz život jedni drugima bili najveći oslonac, podržavali su jedni druge i pomagali se međusobno.

“Sada se ne rađa mnogo djece. Veliko je čudo kad majka rodi troje, četvoro djece, a moja majka je rodila petnaestoro. Čini mi se da je željela još rađati, ali godine su učinile svoje”, priča Slavko.

Danas je živo sedmoro djece Đoka i Mileve – Slavko i njegova sestra blizankinja Slavojka, braća blizanci Josip i Jovan (65), Radivoje (71), Rada (69) i Fima (78).

SRNA
Please follow and like us:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *