HITNA POMOĆ MORA BITI NAJBRŽA U SPAŠAVANJU LJUDI

Hits: 1463

Hitna pomoć mora biti najbrža u spašavanju ljudskih života, a da bi odgovorila zadatku treba imati dobra vozila, dovoljan broj kadrova i kvalitetnu opremu. Da nije tako u našoj zemlji, svjedoči i nedavna teška saobraćajna nesreća na Rogoju, na putu Foča –Sarajevo, kada je nekoliko osoba bilo teško povrijeđeno, a kasnije je jedna i preminula.
Očevici su kazali da su ekipe Hitne pomoći kasnile i da bi sve bilo drugačije da su ranije stigli, a ljekari opet kažu da prije nisu mogli stići, jer za to trebaju adekvatni uvjeti, oprema, ali i obzirnost vozača kada u saobraćaju vide kola Hitne pomoći.
Defibrilator sanjaju
Istražili smo u kakvim uvjetima i sa kakvom opremom rade kadrovi Hitne pomoći i saznali da pojedini medicinari nikada nisu vidjeli defibrilator, tačnije aparat za reanimaciju, koji je prijeko potreban u stanjima poput infarkta. Ili da nemaju ni ono najosnovnije, a to su pokretna nosila, invalidska kolica.
– Mi imamo samo jedna kola Hitne pomoći i bocu kisika, tri zavoja i dvije ampule, pa vi vidite kako nam je raditi, a kantonalna bolnica je od nas udaljena 36 kilometara gdje treba prevesti urgentne slučajeve. Prosjek starosti stanovništva nam je oko 60 godina, to je sve starija populacija. Od opreme defibrilator možemo samo sanjati, nikada nismo ni vidjeli kako izgleda, a svaka hitna pomoć bi ga morala imati. Nemamo ni kvalitetna invalidska kolica, ležaj na točkove – ispričala nam je Josipa Radoš, medicinska sestra u Hitnoj pomoći u Glamoču.
Pričali smo i sa Slobodanom Tomanićem, specijalistom urgentne medicine i šefom Službe hitne pomoći Doboj koji nam je kazao da imaju aparaturu, ali da ona nije kvalitetna i kao najveći problem je naveo nedostatak kadrova.
Inače, oni su u velikim majskim poplavama 2014. godine pretrpjeli kompletnu devastaciju i Hitna je jedno vrijeme radila u jednom od lokalnih restorana.
– Naš prostor je renoviran nakon poplava, ali je problem što je jako skučen, a mi na godišnjem nivou imamo i do 23.000 pregleda. Što se tiče opreme, imamo tri EKG-a, ali u jednom momentu se zna dogoditi da nijedan ne radi, jer se brzo kvare kod iznošenja na teren. To smo dobili nakon poplava, ali jedino se možemo osloniti na EKG koji smo 1998. godine dobili od Japana. Imamo problem sa nedostatkom kadrova. Situacija je takva da vikendom imamo jednog ljekara, dva tehničara i jednog vozača. Uvijek smo u dilemi da li ljekara poslati na teren ili je potrebniji u centru – ispričao nam je Tomanić.
Održavanje vozila
U Hitnoj pomoći koja je u okviru Kantonalne bolnice Goražde kažu da nemaju dovoljan broj vozila, a svakodnevno moraju prelaziti veliku kilometražu.
– Samo za dijalizu treba jedno vozilo, a šta je saurgentnim slučajevima, intervencijama u gradu. Samo iz Sarajeva za Goražde imamo dnevno i po tri pacijenta, a udaljenost u jednom pravcu je 100 kilometara. Puno novca treba za njihovo održavanje jer uvijek moraju biti spremna – kazali su nam u Upravi Kantonalne bolnice Goražde.

Izvor – faktor.ba