SEJA BAVCIC

Seja, žena koja već nedostaje

Liderka borbe za prava žena u oblasti zdravstvene zaštite, ali i jedna od onih najzaslužnijih što su 24 udruženja u ovoj zemlji, osnovana s istim ciljem kao i Biser, postigla ono što više nikome u Bosni i Hercegovini nažalost nije uspjelo. Jer, među tim udruženjima nema surevnjivosti, nema želje za stavljanjem nekog u prvi plan, nema podvala, otimanja, nema, u najkraćem, onoga što ima svugdje, i utoliko je razumljivija količina tuge nakon smrti Seje Bavčić i njene dženaze u nedjelju, i koja je u svim tim udruženjima gotovo opipljiva.

Nikad se nije desilo da Oslobođenje objavi tekst o borbi žena za zdravlje a da Seja Bavčić, predsjednica Bisera, goraždanskog udruženja koje okuplja žene oboljele od raka dojke i drugih malignih oboljenja, nije poslala email i “makar” jedno hvala u njemu.

Koliko god bi to njeno hvala obradovalo, bilo je jasno da su stvari – pobrkane.

Krevet za bolnicu

Jer, ako bi tu ko kome trebalo da zahvaljuje, to nije bila ona, Seja, nego bi zahvala trebalo da ide svakako na njenu adresu: dakle, adresu žene koja je godinama u svom Goraždu (i u ratnom Goraždu) bila liderka borbe za prava žena u oblasti zdravstvene zaštite, ali i jedna od onih najzaslužnijih što su 24 udruženja u ovoj zemlji, osnovana s istim ciljem kao i Biser, postigla ono što više nikome u Bosni i Hercegovini nažalost nije uspjelo.

Jer, među tim udruženjima nema surevnjivosti, nema želje za stavljanjem nekog u prvi plan, nema podvala, otimanja, nema, u najkraćem, onoga što ima svugdje, i utoliko je razumljivija količina tuge nakon smrti Seje Bavčić i njene dženaze u nedjelju, i koja je u svim tim udruženjima gotovo opipljiva.

U sarajevskoj Renesansi zatičemo Nelu Hasić, regionalnu direktoricu Programa za osnaživanje zdravlja žena, od koje saznajemo i to da su se članice ove jedinstvene mreže već na vijest o Sejinoj teškoj bolesti prije nešto malo više od mjesec odmah organizovale.

“Dovoljno je bilo da Sniježa predloži da joj kupimo krevet bez kojeg ona ne bi mogla funkcionisati, i sve smo se odmah uključile u tu akciju. Eto, taj krevet ćemo pokloniti goraždanskoj bolnici, jer Seja kao da je samo čekala da je vrate u njeno Goražde i da tu zaklopi oči”, govori Hasić.

Da, veliku, neiscrpnu činilo se, zaraznu je energiju imala liderka Bisera, ali njena vesela priroda je samo stvarala privid da se kod nje sve nekako lako rješava.

Sjećam se, nazvala sam je zbog neke ankete, a ona je odmah iskoristila priliku da tadašnje katastrofalno zdravstveno-socijalno stanje jedne mlade članice Bisera pokuša riješiti.

Istovremeno nas je, sva sretna, informisala i o tome da se citostatik koji je bio neophodan drugoj članici, nakon akcije Udruženja, našao na esencijalnoj listi.

“Presretna sam, napokon će ova mlada žena u miru koristiti svoju terapiju”, rekla nam je Seja, koja nije muku mučila samo oko problema u vezi sa nestašicom citostatika, ili zato što se neki od njih ne nalaze na esencijalnoj listi.

“Kako da budem mirna? R. živi s bolesnom majkom, imaju samo majčinu malu penziju, a mjesečno joj treba oko 2.000 KM za taj lijek”, rekla nam je.

“Njen je san bio da u svakom dijelu BiH zdravstvena prava za svaku ženu budu ista i da, za početak, svakoj ženi, ma gdje ona živjela, bude omogućen screening pregled”, kaže nam Nela Hasić, napominjući da je Seja, koliko je to bilo do nje, učinila sve da se to i ostvari:

“Pogledajte naše slike. Uvijek je u prvim redovima, ali to nije bila poza, ona je u svemu što smo poduzimali uvijek bila prva, nikad ništa ne kočeći”, govori Nela.

U jednom od naših posljednjih razgovora objašnjavala nam je koliko je važno natjerati nosioce političke vlasti da upravo oni prodaju narcise na ulici.

“To nekome može izgledati samo prizor za slikanje, ali nije tako. Za sve je potreban prvi korak, nikad ne znate koliko će možda upravo ta situacija možda izvršiti i revolucionarnu promjenu”, objašnjavala je vedra žena, svojom šalom odbijajući i pomisao da bi i nju trebalo upitati za zdravlje.

A ono je curilo.

Duša nije dala glasa

Na vijest smrti Seje Bavčić, članice goraždanskog hora su te večeri odbile pjevati na tradicionalnoj manifestaciji. Jednostavno, nisu mogle, ne da duša glasu da krene.

To nije bio znak zvanične žalosti zbog koje se spuštaju zastave napola koplja, a preko medija pušta komorna muzika. To je bio znak istinske žalosti za ženom koja već mnogima nedostaje, a koliko će Sehija, kći Latife i Bećira – “tekta” – faliti Nini, Giorgiu, Ajnuru i Amili, najbolje je rekao njihov posljednji pozdrav:

“Ti si nam bila poklon na ovom svijetu. I nisi otišla. Samo si pomela bol sa sebe i sad nas budno čuvaš odozgo”.

Tekst “Umjesto hvala: Seja, žena koja već nedostaje” Edine kamenice objavljen je 4. avgusta na portalu dnevnog lista Oslobođenje.

oslobođenje