Piše: Dževad Adžem Oscar
Način na koji funkcioniše odnosno ne funkcioniše zakonodavna, izvršna i sudska vlast poznat je svim građanima koji obitavaju na prostoru FBiH ali to nije ni važno jer smo na takav rad ili nerad zvaničnih institucija vlasti već naviknuti i svaka promjena na bolje bila bi naprosto nepodnošljiva.
Predvođena stranačkim nacionalno – etničkim elitama, zakonodavna i izvršna vlast FBiH nema snage da legitimitet dobijen od građana Federacije BiH iskoristi za unaprjeđenje uslova života i rada za one koji su predstavnicima zakonodavne i izvršne vlasti omogućili da odlučuju u njihovo ime. Primjera za ovakvu konstataciju je bezbroj ali po nekada se trebamo zapitati da li je primjer lošeg djelovanja izabranih zvaničnika postao pravilo a ne iznimka i da li svi mi, građani, razumijemo snagu koju posjedujemo ili marginalnu moć ukoliko djelujemo individualno. Stanje u FBiH neće biti promijenjeno na bolje sve dok građani jasno i glasno ne pokažu da je ovakav odnos vlasti prema građanima, resursima, obrazovanju, penzionerima, radnicima, djeci, sportu, kulturi neprihvatljiv i dok za ovako loše stanje ne zatraže odgovornost onih koji su nas u ovo stanje doveli.
Da se vratimo na temu. Jedan od najvažnijih dokumenata čije usvajanje je godinama čekalo na usaglašavanje onih koji se ni u čemu do sada nisu usaglasili, STRATRGIJA TRANSPORTA FBiH 2016-2030 godina usvojen je krajem 2016 godine u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH. Koliko god nestvarno zvučalo, činjenica, da je Vlada FBiH pomenutu strategiju usvojila na telefonskoj sjednici znači da je ministri u Vladi FBiH nisu ni pogledali već su se telefonski usaglasili da je upute u parlamentarnu proceduru. Strategija transporta FBiH nikada ne bi bila ni usvojena da nije bila jedan od uslova koje su MMF i Svjetska banka postavili kao preduslov za dobijanje prve tranše MMF-ovog aranžmana.
Svaka strategija se u načelu definiše kao sredstvo kojim se dolazi do nekog višeg cilja ali da bi se došlo do cilja postoji veliki broj mjera i aktivnosti koje je neophodno poduzeti. Konkretno, da bi se izgradila putna infrastruktura precizirana Strategijom transporta FBiH neophodno je da se sve dionice autoputeva, brzih cesta i magistralnih cesta nađu u prostornom planu FBiH koji bi trebao biti usvojen kako na nivou izvršne tako i na nivou zakonodavne vlasti. Da sve bude zlo i naopako, Vlada FBiH nema usvojen Prostorni plan FBiH niti je Vlada FBiH donijela Strategiju razvoja FBiH za period 2014-2018 te stoga na scenu mogu stupiti etno-nacionalne političke elite i snagom političke moći upravljati budućim trasama autoputeva i brzih cesta.
Da postoji usvojen prostorni plan FBiH, izbjegla bi se preglasavanja i lokalna orjentisanost poslanika u Parlamentu FBiH tako da jedni ne bi bili promovisani u patriote a drugi u izdajnike građana sa prostora koji im je omogućio mandate. Naravno to bi onemogućilo i bogaćenje političkoj oligarhiji koja u dogovoru o budućim trasama sasvim legalno vrši otkup zemljišta od građana FBiH kako bi isto zemljište prodali po mnogostruko većim cijenama kada dođe do odabira unaprijed dogovorenih trasa.Da rezimiramo: Vlada FBiH nema strategiju razvoja FBiH, Vlada FBiH nije usvojila prostorni plan FBiH, vlada je tek prije mjesec dana usvojila Zakon o strateškom planiranju razvoja FBiH iako je na poslaničke klupe ovaj veoma važan zakon morao doći s početka 2016 godine, Vlada FBiH objavljuje PJI ali se projekti iz Programa javnih investicija ne realizuju a mnoge općine i kantoni istim nisu obuhvaćeni i tako bih mogao nabrajati satima…
Da se vratimo na izvore finansiranja. Da bi se završio projekat izgradnje koridora Vc potrebna su značajna finansijska sredstva a sredstava u Budžetu FBiH nema ni za tekuću likvidnost, ne samo u ovoj, već ni za niz godina koje su pred nama. Publikacija pod nazivom Program ekonomskih reformi na strani 36 pokazuje stanje zaduženosti FBiH zaključno sa decembrom 2015 godine a isto izgleda ovako: Ukupan dug FBiH je 3.644.119.700KM, ukupan dug kantona je 464.737.388 KM, ukupan dug općina je 166.607.147 KM, ukupan dug Javnih preduzeća u FBiH je 2.069.660.911 KM. Dakle ukupan unutarnji i vanjski dug FBiH iznosi 6.345.125.146 KM. Odnos ukupnog vanjskog i unutarnjeg duga Vlade FBiH prema BDP(bruto društvenom proizvodu) konstantno raste od 2009 godine i zaključno sa 30.09.2015 godini javni dug FBiH iznosi 33,73% gledano u odnosu na BDP. U aktu Vlade FBiH od 24.03.2017 godine pod nazivom “Godišnji plan zaduživanja za 2017 godinu” očekuje se povećanje vanjskog duga u odnosu na 2016 godinu u iznosu od 559,96 miliona KM. Uz predpostavku da će planirana zaduženja biti izvršena u potpunosti stanje javnog duga FBiH na kraju 2017 godine iznosit će 6.615,9 milijardi KM.
Potpuno je jasno da se projekti iz PJI (programa javnih investicija FBiH) ne mogu realizovati bez zaduživanja ali ekonomska logika pokazuje da FBiH, iako sa relativno malim odnosom javnog duga u odnosu na BDP koji je kao što smo već konstatovali izražen u procentu od 33,73%, nema stabilnu ekonomiju koja može obezbijediti kontinuirano zaduživanje. Ilustracije radi, Bosna i Hercegovina je u 2016. godini ostvarila izvoz u vrijednosti 9.769.023.000 KM dok je uvoz u Bosnu i Hercegovinu iznosio 16.261.248.000 KM. Da budem precizniji, ukupan izvoz proizvoda sa prostora FBiH (oko 7 milijardi KM) gotovo je jednak ukupnom Javnom dugu FBiH što znači da federacija nema mogućnosti i ekonomsku računicu da se zadužuje u nedogled. Svjetski ekonomski stručnjaci ističu da neka država može računati na stabilno ekonomsko i finansijsko stanje samo ako njen vanjski dug iznosi jednu trećinu od ostvarenog ukupnog izvoza u jednoj kalendarskoj godini odnosno 33% od vrijednosti izvoza a to znači da dug FBiH ne bi smio prelaziti 2,5 milijardi KM. U FBiH ovaj omjer je gotovo jedan naprema jedan a to iziskuje odluke Vlade FBiH za emisijom trezorskih zapisa i hartija od vrijednosti kako bi se održala fiskalna stabilnost budžeta na svim nivoima. Da ovo malo pojasnim. MMF je uvjetovao Vladu FBiH uplatom druge tranše na mnogo načina i u raznim segmentima, od donošenja zakona do privatizacije. Obzirom da vlada nema rješenja za konsolidaciju budžeta ona je prinuđena da se kratkoročno zadužuje i time direktno pravi pozitivan bilans privatnim stranim bankama koje ne mogu plasirati svoja sredstva prezadzženim privrednicima i građanima. Dakle Vlada FBiH je najbolji klijent inostranim bankama a kada stabilizuje te odnose MMF će sigurno uplatiti i drugu tranšu posrnulim budžetima oba entiteta čime će se proces i dinamika zaduživanja produžiti do potpunog finansijskog kolapsa.
Zašto akcize pa onda devize. Bosna i Hercegovina je zemlja u tranziciji a to znači zemlja sa velikim rizikom za stranja ulaganja a taj rizik je znatno uvećan trenutnom političkom situacijom u zemlji. Ne čudi podatak da je Republika Srbija u 2016 godini imala 1,8 milijardi eura stranih investicija, Hrvatska 1,3 milijarde a BiH nešto oko 200 miliona. Uzimajući u obzir i veoma nizak kreditni rejting BiH a to znači skuplje tržište finansijskog kapitala i veće kamate za naše privrednike i građane, teško je za očekivati ekonomsku i finansijsku stabilnost u oba BH entiteta kao i dolazak stranih investitora. Otplata kredita po osnovu duga prešla je milijardu KM u 2016 godini a pošto je ta obaveza u vrhu prioriteta Budžeta FBiH to znači da u raspodjeli sredstava od indirektnih poreza kantoni i općine ostaju bez prijeko potrebnih finansijskih sredstava što rezultira neznatnim progresom ili pak propadanjem malih sredina i gradova na periferiji. Koridor Vc je kako za FBiH i BiH važan infrastrukturni projekat isto toliko je važan i za cestovnu mrežu Evrope. Njegovom izgradnjom ubrzat će se i protok roba stranih kompanija koje će na nezaštićenom tržištu BiH uspostaviti monopol i znatno ugroziti kapacitete kojima raspolažu poljoprivrednici te mala i srednja preduzeća. Bit će to još jedan od udara na nerazvijenu ekonomiju naše zemlje i teško je očekivati da će ekonomski oporavak ići u korak sa sve većim rastućim dugom koji se diktira i kojim rukovodi međunarodni i korporacijski kapital.
Dakle, da bi BiH mogla računati na sredstva MMF-a, WIB, EBRD-a neophodno je i ultimativno, da se donese Zakon o akcizama na gorivo sa povećanjem od 15 feninga po litru. To povećanje će naravno pogoditi sve segmente društva ali će doći do značajnije akumulacije sredstava na prihodovnoj strani budžeta uz obrazloženje da će se iz tih sredstava finansirati izgradnja autoputeva i brzih cesta. Poskupljenja koja će uslijediti nakon povećanja akciza na naftu i naftne derivate pogodit će poljoprivredne proizvođače u cijeloj BiH i učiniti ih potpuno nekonkurentnim na tržištu kako domaćem tako i inozemnom. Poslije donošenja Zakona o akcizama jedino će zemlje kreditori i strani fondovi imati sigurnost i garanciju da će BiH sa svojim entitetima biti u mogućnosti da otplaćuje dug i da će stvoriti preduslove za nova vanjska zaduženja. Svjesni da se BH entiteti ne mogu izvući iz bezizlazne finansijske situacije koja je prisutna u budžetima svih nivoa vlasti, finansijskih dubioza u zdravstvu, PIO fondovima, dugovanja prema uposlenicima u Javnom sektoru, teškog socio-ekonomskog stanja, velikog siromaštva i očekivanog bunta boračke populacije, zvaničici razvijenih zemalja i razni lobisti pritisnuli su nesposobnu ali podobnu vlast u oba entiteta kao i predstavnike vlasti na državnom nivou te im za novac koji ćemo posuditi uz velike kamate omogućavaju dodatna zaduženja i liste preduzeća i prirodnih resursa koje će im nesposobna i korumpirana BH vlast isporučiti.Nakon krilatice “prvo akcize pa onda devize” pred BiH i njenim entitetima naći će se novi ultimatum koji će se odnositi na željeznice zatim hidro potencijale, telekome i sve ono što su građani BiH kroz generacije mukotrpno stvarali. Kada imate etnonacionalističku vlast onda Vam i marionetske vlade igraju jednu od glavnih uloga u predstavi “desuverenizacija međunarodno priznate, nedovršene države, Bosne i Hercegovine.
Gorazde Portal
