Fočanska projekcija dokumentarnog filma “Makedonac”, o bošnjačkom oficiru Amiru Reki koji je u junu 1992. godine spasio 44 srpska civila iz sela Bučje kod Goražda, otkazana je zbog protivljenja grupe mladića, javlja Srna.
Mladići su negodovali zato što je projekcija zakazana na Veliki četvrtak, smatrajući da to vrijeđa osjećanja pravoslavnih vjernika. Odluku da prikazivanje filma bude odgođeno donio je sam Reko koji je novinarima izjavio da nije želio nikoga da uvrijedi.
“Ljudima koji su izgubili najmilije teško je da smognu snage da o svemu razgovaraju, a mi pojedinci koji to radimo dobijamo kritike sa svih strana. Moramo smoći snage, bez obzira kakvu bol imali. Meni je majka spaljena, pobijena mi je porodica, njima su isto pobijeni najmiliji i možda nisu u ovom trenutku smogli snage. Hoću da vjerujem u dobro, a ne u mržnju koja uništava čovjeka”, rekao je Reko.
Film govori o ljudskosti koju je Amir Reko pokazao u minulom ratu, kada je odbio da izvrši naredbu da pobije mještane sela Bučje srpske nacionalnosti i to samo tri dana nakon što je dobio vijest da su u njegovom rodnom selu Gudelj u fočanskoj Mjesnoj zajednici Jošanica ubijeni njegova majka, djed i još pet članova familije.
Reko je naveo da film nema nikakvu lošu poruku, te da se nada da će, ipak, biti prikazan u Foči i da očekuje da će ga isti ljudi koji su se večeras usprotivili pozvati da dođe ponovo.
On je naglasio da saosjeća sa Srbima koji su izgubili najmilije u zločinu koji su u decembru 1992. godine u Gornjoj Jošanici počinili pripadnici Armije BiH iz Goražda, navodeći da zločine sa obje strane nisu činili Srbi i Bošnjaci, već neljudi.
“Nema loših naroda, ima samo loših ljudi, ubijeđen sam u to. Kako me je majka vaspitala, uvijek ću takav biti”, istakao je Reko.
Dok je za Srbe koje je spasio veliki heroj, neki u Goraždu su njegov čin smatrali izdajničkim, a ratna dešavanja je napustio u septembru 1992. godine kada je otišao u Dansku.
“Kada se sada vratim u Sarajevo reći će, eto, otišao je u Foču, ubili su mu majku, otišao da odnese poruku mira, tako mu i treba. I to me boli. Nisu samo ovi momci što su došli problem, problem je i sa druge strane, što će ovakvi ljudi kao ja imati problema sa obje strane”, zaključio je Reko.
U publici je bio i dekan Bogoslovskog fakulteta Darko Đogo koji je pokušao da objasni mladićima koji su negodovali da za tim nema potrebe.
“Praznično je veče, pa su ljudi možda dodatno osjetljivi, ali bitno je da, ukoliko je neko pružio ruku i imao obraza u najtežim ratnim situacijama, to treba istaći i podržati. Niko ne poriče srpske žrtve, ali je bitno da upravo ljudima koji su pokazali ljudsko lice dozvolimo da to čujemo i da ta poruka dopre do nas”, naglasio je Đogo.
On je, podsjetivši na primjer jevrejskog naroda, koji je uspostavio medalju pravednika, istakao da je za svaki narod bitno da pamti poimenice zločince, ali i ljude koji su zadužili narod.
“Ne treba dramatizovati cijelu stvar da neke povrijeđene rane ne bi izazvale novi konflikt”, rekao je Đogo.
U aprilu 1992. godine nekadašnjem oficiru JNA iz Foče Amiru Reki na punktu u Ustiprači, kada je prelazio u Goražde, život je spasio kolega iz JNA Dragan Simić.
Nedugo nakon toga, on je kao komandant brigade Armije BiH odbio da izvrši naređenje o “čišćenju” srpskog sela Bučje kod Goražda. Tada su u selu bila 44 srpska civila i svi su ostali živi.
AVAZ
