Problemi radnika metalske industrije u gradu na Drini slični su problemima radnika u drugim kantonima.
“Slični su problemi, male plate, prosjek između 650 i 700 KM, mali topli obrok, imamo jedino sreću što nam je uvezan staž i što nemamo drastično kašnjenje plata. Prošla godina je bila vrlo teška, uspjeli smo nešto da ispotpisujemo, nešto smo dobili, nešto smo izgubili i 95 posto smo na dosadašnjem stanju. Kolektivni ugovor nije donio poboljšanja za radnike, on je uzeo od prava radnika a evo sada je Vlada Federacije sa svojim saradnicima vidjela da im to nije dovoljno i da ne može napuniti njihove budžete pa sad treba novi Zakon o porezima na dohodak. Ja ne znam više ni kako se sve zovu ti zakoni jedino znam da će zavući ruke u džepove radnika. Sindikat to nastoji spriječiti ali koliko ćemo uspjeti ja ne znam”, ističe Mašić.
On dodaje da Sindikat može malo uraditi jer ne postoji jedinstvo.
“Radnik u proizvodnji mora proizvesti kako bi se napunili budžeti. Ovo je jedina država na svijetu gdje manje plate imaju radnici u realnom sektoru nego budžetski korisnici. To nisam nigdje vidio, to je neizdrživo tako da ćemo probati kroz razne pritiske učiniti nešto da nam bar kroz taj Zakon o porezima ne uzimaju više. Mi u Goraždu imamo jednu trećinu uposlenih u metalskoj industriji a malo više od polovine sindikata, u dvije firme nemamo sindikata i drastične su razlike, tamo gdje ima sindikata prava su veća nego tamo gdje ga nema. Zato pozivamo sve da se udružimo i da kažemo stop vlastima, da nam ne zavlače više ruke u džepove jer je neizdrživo”, kaže Mašić.
Uz Međunarodni praznik rada pozvao je radnike da se ujedine i pokušaju izboriti bolji položaj.
“Ja želim poručiti radnicima, kolegama iz metalske industrije da izađu iz apatije i da kažu da je dosta otimačine. Radnik u metalskoj industriji nije više ni radnik, on je skoro rob, predstavnicima vlasti nemam šta poručiti jer oni ne čuju radnike”, ističe Mašić.
