Četvrtog maja, rano ujutro, počeo je opći napad na Goražde i sve okolne slobodne teritorije. Taj dan svi pamte. Četvrtog maja u Goraždu je bila nevjerovatna tišina. Ni ptice se nisu mogle čuti. Onda je počelo pucati. Rat je počeo. Grad je odmah ostao bez telefona, struje, vode.
Četvrti maj 1992. bio je jedan od najtežih dana za jedini preostali slobodan grad u ovom dijelu BiH. Prvi napad na Goražde krenuo je u rano jutro 4. maja kada su na ovaj grad pale prve granate. Opsada u trajanju od 1.336 dana okončana je potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Po gradu se pucalo iz teške artiljerije, a napad su pomagali avioni. Borbe na ulicama trajale su i danju i noću. Krug oko Goražda bio je zatvoren. Oni koji su preživjeli pričaju, mrtvi se nisu imali vremena kupiti po ulicama, a leševi su bukvalno bili na sve strane. U gradu je pogođena svaka kuća, svaki ćošak. Ranjenih je na desetine. Borci su posljednjim atomima snage pružali otpor. I danas tvrde da su tada samo u jedno bili sigurni:
“Dok je i jedan od nas živ, Goražde neće pasti. Mogu ući samo kad nas sve ubiju.”
U historiji ratovanja Goražde je dobilo epitet “grada heroja” dok s druge strane, za bjesomučna razaranja i masovna stradanja i ubijanja nevinih civila u Goraždu ni 24 godine poslije još niko nije odgovarao.
Gorazde Portal
