U Goraždu je okončana izgradnja spomen obilježja koje će zauvijek čuvati sjećanja na 19 najhrabrijih stanovnika naselja Budići i Laleta, koji su tokom agresije na BiH dali život za slobodu svog grada i domovine. Spomen obilježje izgrađeno je pored džamije Bektije, svojim trudom i sredstvima gradili su ga mještani.
– Dugujemo zahvalnost porodici Osmana i Izudina Žige koji su punog srca dozvolili da se šehitluk izgradi na njihovom zemljištu. Nadamo se da smo trajno od zaborava otrgnuli ovih naših 19 najčestitijih momaka. To su mještani našeg džemata. Ovaj projekat je ujedinio naš džemat jer naši stanovnici Laleta, Budića i dijelom Vinarića su svojim dobrovoljnim sredstvima i radom izgradili ovaj objekat. Od Ministarstva za boračka pitanja BPK dobili smo sredstva za graviranje imena na ovoj mermernoj ploči. Odavde šaljemo i poruku mira i suživota, jer ovuda prolazi dosta građana drugih nacionalnosti, da ono što se desilo Bosni i nama ne smijemo zaboraviti. Oprostiti možemo, ali zaboraviti ne – kazao je predsjednik Odbora za izgradnju, hadži Safet Kudin.
Spomen ploču otkrili su Sumbula Bukva, jedina još uvijek živa majka šehida i Adel Homoraš, dijete poginulog branitelja Adila. Adel trenutno studira u Sarajevu. Njegov otac poginuo je mjesec dana prije njegovog rođenja. – Ostale su mi samo neke stvari i mamine priče. Jutros kad sam se spremao mamine suze su bile teške. Međutim, bojim se da ovakvi šehitluci postaju samo običan kamen i da je sve manje spomenika u nama samima i da će i ovaj spomenik, kao i mnogi širom Goražda i BiH, pasti u zaborav ako nastavimo ovako kako smo krenuli – kazao nam je Adel Homoraš.
Brojne porodice šehida, ratni invalidi i heroji proteklog rata danas u zaboravljeni, pa zbog toga i apel sina šehida da se pronađu snaga i ljubav da se odnos prema borcima i njihovim porodicama promijeni. Adilov otac jedan je od trojice braće Homoraš koji su poginuli u odbrani Goražda.
– Mene su dočekali sa odbijenicom za goraždansku stipendiju. Zbog toga ono „Ne zaboravimo“ vidim samo kao otrcanu frazu. Moji amidžići Abdulah i Aldin dobili su bezbroj odbijenica za posao i za stipendiju. Zbog toga treba da se stide svi koji su gore i koji mogu nešto uraditi. I mnoge porodice šehida i ratnih vojnih invalida doživljavaju isto – ističe Homoraš.
O značaju odbrane kote Mišjak, ali i drugih bitaka u kojima su učestvovali stanovnici ovog dijela grada govorio je Abduselam Sijerčić Pelam, ratni komandant 31. drinske udarne brigade.
Goraždanski muftija Remzija ef. Pitić podsjetio je na staru priču o čovjeku koji je sinovima ostavio dvije poruke, prvu da otvore kad ga ponesu u kabur, a drugu kad se vrate sa dženaze. U prvoj poruci tražio je da mu u mezar spakuju jedne čarape, ali to imam nije dozvolio. U drugoj, koju su otvorili po povratku sa dženaze, pisalo je „Ni čarape nisam mogao ponijeti sa sobom“.
– Jesmo se borili za ovu državu, ali čini mi se da smo u međuvremenu izgubili ideale. Nikad se ovo obilježje ne bi napravilo da divni ljudi ovog džemata nisu imali ideale. Ništa se na ovom svijetu ne može napraviti dok neko ko ima viziju i cilj ne povuče stvari naprijed, a hiljade drugih vuku nazad. To je tako na dunjaluku i sa ljudima – poručio je Pitić.
AVAZ
