Prije dvije godine Haris je na porodičnom imanju zasadio maline. Posao je krenuo pa je proširio proizvodnju uporedo studirajući, što je veoma zahtjevno, ali zato uživa u rezultatima rada.
“Možda nećemo uvijek imati uspjeha, ali vrijedi pokušati. U praksi primjenjujem sve ono što naučim na fakultetu. Osim što učestvujem u radovima, u sadnji i berbi, dajem stručne savjete o proizvodnji, o zaštiti i načinu sadnje”, priča ovaj mladić.
Praksa na vlastitom imanju
Nakon berbe na porodičnom imanju, dio malina prodaju u svježem stanju, dok ostatak prerađuju i proizvode razne džemove, sokove, slatko, kompote i sirupe koji su veoma traženi na tržištu. Kanlići osim malina prerađuju i drugo voće, prave džemove i slatko od šljiva i dunja te prerađevine od jabuka i višanja. Dio proizvoda je za vlastitu upotrebu, dok dio prodaju na sajmovima, a kupci često sami dolaze na imanje.
“Proizvodimo mnogo, stotinjak kilograma džema, kompota i slatka i sigurno blizu 200 litara različitih sokova i sirupa”, priča mladić.
Harisov prijatelj Bilal je godinu dana mlađi, no i sam je uz pomoć roditelja pokrenuo proizvodnju malina koja se s vremenom proširila. U Kodžaga Polju u Goraždu Haris i Bilal zajedno su zasadili dunum zemljišta jednogodišnjom sortom, plodonosnom odmah u prvoj godini u periodu od augusta do oktobra ili sve do pojave prvih jesenjih mrazova. Uzgoj malina se isplatio u svakom smislu.
“Znanje koje smo stekli na fakultetu koristimo u proizvodnji i tako smo sebi olakšali život, stekli profit i ne tapkamo u mjestu. Mnogo je truda potrebno da bi se podigli ovi zasadi. Ovdje smo dobro prošli, imamo parcele i u Kopačima i Mujković Polju”, kaže Haris.
Zbog studija u Sarajevu, zasade obilaze vikendom, a proveli su sve radnje i analizu kvaliteta zemljišta kako bi uzgoj bio što uspješniji. Analizu su radili na fakultetu uz pomoć profesora. Urod prve godine pokazao je da su uradili sve što treba. U ovoj godini, ako vremenske prilike budu odgovarale, očekuju i bolje prinose.
“Manjak je prakse na našem fakultetu, tako da imamo višestruku korist. Primjera radi, analiza zemljišta pokaže šta nedostaje ili čega ima previše, šta nam je potrebno za onu kulturu koju želimo uzgajati. Ovdje je falilo fosfora i to smo dodali kroz mineralno gnojivo, kasnije i organsko gnojivo, mjerili smo parcele, odredili sortimente. Prednost je što ova sorta malina rađa iste godine kada je posadimo”, priča Kanlić.
Malo je onih koji hoće raditi
Bilal dodaje da je bilo grešaka, kao i na svakom početku, ali ne krije zadovoljstvo zbog uspjeha.
“Zadovoljni smo, kako je prve godine trebalo da rodi tako je i rodilo. Bila je skoro tona, izvukli smo maksimalan prinos, vratili uloženi novac, a nešto i zaradili”, kaže Bilal Čaušević.
Objašnjava kako su imali problem s vodom te da su se snašli na svoj način.
“Prokopali smo kanal do Drine, doveli cijevi, sistem za navodnjavanje ‘kap po kap’ smo osigurali uz pomoć mojih roditelja. Sad imamo vodu, radimo svakog vikenda”, kaže Bilal.
Haris je ponosan jer su već izlagali i na sajmovima.
“Malo je onih koji hoće da rade. Ja sam naučio jer su moji uvijek radili na zemlji. Mi želimo uspjeti u našoj branši, završiti fakultete i vidjet ćemo šta će biti dalje. Možda proširimo proizvodnju na neke druge kulture jagodičastog voća, ribizle i kupine. Za maline su prošle godine bili dobri uslovi otkupa, 3 KM po kilogramu, ove godine najavljuju manju otkupnu cijenu od 2,5 KM, ali pregurat ćemo i to. Vidjet ćemo šta će se desiti do berbe”, kaže Kanlić.
Haris i Bilal maštaju o uspješnoj budućnosti i napredovanju u struci. Ne žele biti dio statistike nazaposlenih osoba, već primjer mladima da se trud i stečeno znanje ipak mogu isplatiti. Vjeruju da će BiH uskoro, po uzoru na EU, uspostaviti ozbiljniji sistem otkupa poljoprivrednih proizvoda i dati potrebnu sigurnost uzgajivačima.
