Hajde, neka se napravi analiza, kome su sve dati malinjaci u Foči, a gdje žive njihovi vlasnici?! Kome su u Foči obnovljene kuće, a gdje žive njihovi vlasnici?!
Nije teško shvatiti zašto je Fočak Emil Mezbur nedavno napisao pismo federalnom ministru za izbjeglice Edinu Ramiću. Jer, Emil sa svojom suprugom i djecom tipična je porodica bošnjačkih povratnika: roditelji nemaju stalno zaposlenje, djeca se školuju, jedan sin je jedino bošnjačko dijete a srednjoškolac, žive u zgradi socijalnog stanovanja.
Pismo ministru
Sigurno bi ministar Ramić mnogo toga od njih mogao čuti o izbjegličkom životu, ali oni nisu imali priliku sastati se sa njim prilikom ministrovog dolaska u Foču. Nije ni Izet Kundo, čelnik tamošnjeg povratničkog udruženja.
– Slučajno sam prolazio tim dijelom grada i vidim puno nekih kola. Mislim, idu negdje ovi iz vlasti i tek sutradan čujem da je ministar dolazio, objašnjava nam Izet, koji se slaže sa mnogo čime od onog o čemu je Emil pisao ministru, a sve se svodi na tvrdnju da aktuelna vlast, posebno bošnjačka, više pazi povratnike na bateriju, nego njih koji stalno žive u Foči.
Mezburove kritike iz tog pisma prokomentarisali su nam neki vjerski službenici, kao i odbornik u SO Izet Spahić, a njihov je zaključak jedinstven: oni su pokušavali pomoći toj porodici, ali, eto, pričao nam je, recimo, Spahić, Emilovoj supruzi je pokušao naći posao i kada je sve bilo gotovo, odustala je.
– To nije tačno, kaže nam Hajra Mezbur, tvrdeći da je posao njen san.
– Gdje ga sve nisam tražila! A, vidim, nakon što su mene odbili, u školi, u opštini, tamo su primljene nove čistačice, ogorčena je Hajra.
Njen suprug poručuje onima kojima se nisu dopale njegove kritike izbjegličke politike da ne kopaju po njegovom privatnom životu.
Pokoja varnica
– Oni se bave svim samo ne onim zbog čega su na svojim pozicijama, sa kojih namještaju poslove sebi i svojima, ističe Mezbur, ponovo nabrajajući, sve poimenično, kome se dodjeljuju hektari malina, recimo, ili se obnavlja kuća, a te osobe, naglašava Mezbur, svile gnijezdo izvan Foče.
– Ne može nama biti dobro sve dok se o Fočacima odlučuje u Sarajevu, po kriterijima koji ne poznaju niti priznaju našu gorku stvarnost, govori Mezbur, ljut na sve one koji bi rado da, zarad jeftinih političkih poena, zapale i koju nacionalnu varnicu.
Mezbur negira optužbe da on samo čeka tuđu pomoć. “A gdje su plastenici koje zorom obrađujemo žena i ja, gdje je aronija koju uzgajamo”, pita Mezbur svoje kritičare, te napominje: “Ako im smetam ja, koji se ne uklapam u njihova stranačka razmišljanja, kako ne misle na moju djecu?”
