Željka Marija Dundović je rođena 1988. godine u Rijeci a inače je iz Senja, malog primorskog mjesta starog 3000 godina, odnosno najtasrijeg u gornjem dijelu Jadrana, poznatom po buri, slavnim Uskocima te mnogim uglednicima i književnicima. Željka je tekstopisac, naprosto živi umjetnost, a ono što je neobično je da jako voli sevdah. Iako rođena u Hrvatskoj nema ljubavi ni prema Rijeci, ni prema Zagrebu kao prema Sarajevu! Kaže kako je naprosto opčinjena gradom na Miljacki i da se rauje svakom dolasku u glavni grad Bosne i Hercegovine. Sa Željkom smo razgovarali o Sarajevu, Sarajevo Film Festivalu, sevdalinci, umjetnosti, planovi u budućnosti…
Željka, fascinantna je Vaša ljubav koju javno iskazujete prema Sarajevu! Vi ste iz Crkvenice, malog mjesta iz Hrvatske, otkud tolika fascinacija Sarajevom, i možete li se sjetiti vašeg prvog dolaska u Sarajevo?
Moja fascinacija Bosnom i Hercegovinom započinje u petom razredu osnovne škole kada sam na satu tehničke kulture za domaći rad dobila zadatak da izaberem jedan od svjetskih mostova te da pisem o njemu. Odlučila sam da će to biti priča o Mostarskom Starom mostu. Vjerovatno su klincima iz mog razreda bili zanimljiviji oni “zapadniji “. Ja sam, kako ovdje vole reći “uvik kontra ” . Potom sam “zapela ” za književnost i u daljnjem sam školovanju kao neobaveznu lektiru čitala Ivu Andrića te Mešu Selimovića, što je, razumljivo, za ono poslijeratno vrijeme bilo vrlo delikatno i kontroverzno, međutim ni to me nije dalo omesti. U tom periodu od Bosne sam obilazila samo Bihać i to sa roditeljima, obavili bismo kupovinu, pojeli ćevape… Kao srednjoškolka sam bila fokusirana, kao i većina, na glazbu. Ah te Letu Štuke i ona petokraka koju sam na školskom zidu u stilu “dišpeta” narisala. Nije prošlo bez opomene, dakako. Nadrealisti, Zabranjeno Pušenje, Jabuka, Dugme … Obecala sam si da ću Sarajevo posjetiti kada osjetim da je vrijeme. Bila je 2014. godina kada sam upoznala njega. Čovjeka svog života. Njegova priča je slična mnogima. Sarajlija je postao sa 6 god kada mu je otac kao vojno lice dosao sluzbovati u Sarajevu. Grad je napustio ranjen 1992. Više se nije vratio. Ja sam ga vratila. Njegovoj raji i sebi samome. Nova godina, Sarajevo, januar. Kao da smo se vratili ondje gdje pripadamo. Otada ga posjećujemo često a s vremenom, u mom slučaju i češće. Postao je inspiracija mojim pjesmama i knjizi na kojoj radim.
Često dolazite u Sarajevu, čini je da je Sarajevo Film Festival nezaobilazan datum na kalendaru dolazaka u glavni grad Bosne i Hercegovine.
Sarajevo bismo posjećivali svim godišnjim dobima osim aktualnog ljetnog perioda, naročito kolovoza pošto i kod nas u Hrvatskoj turizam cvjeta, a mi se upravo tom djelatnošću i bavimo. Želja mi je bila posjetiti Šeher baš u periodu SFF-a. Htjela sam doživjeti gradsku vrevu, posjetiti sva ta mjesta gdje se svi zabavljaju. Crveni tepih i svjetla reflektora me ne zanimaju. Ovo ljeto sam ugrabila desetak dana samo za sebe, uklopila ih u ugodno s korisnim, zabavljala se sa mojom Samrom i Elmom. Lijepi dojmovi, ugodan ambijent, puno novih lica. A mnoge osobno i poznajem.
Koliko su vaše poslovne obaveze vezane za Sarajevo?
Moje poslovne obaveze tek ce ugledati svijetlo dana. Dosad je to bilo upoznavanje, dobivanje inspiracije te stapanje s novom sredinom koja mi i nije toliko nova, strana i daleka, mnogima to nisam znala objasniti ,kao da sam stopljena s njom odavna.
Ono čime se vi bavite, između ostalog je i pisanje pjesama, a posebno je izražena Vaša ljubav prema bosanskoj tradicionalnoj muzici sevdalinci.
Oduvijek sam nesto pisala. Nazvala bih to emotivnim pražnjenjem, ispušnim ventilom za sve situacije koje bi me ,na ovaj ili onaj način, dotakle. Moja odlucnost da nesto i objavim oduvijek je nailazila na otpor vlastite stidljivosti. Sazrijevanjem se formirala ona hrabrija ,samosvjesnija , samostalnija “ja”. Nedavno mi jedan bh redatelj reče: “Umjetnik si kada odlučiš svijetu to pokazati. ” Držim se njegovih riječi. Sevdalinka je oduvijek u mojoj obitelji. Nije bilo fešte ili svadbe na kojoj nije bilo sevdalinke. Jednostavno je smatram svojom a Safet Isović je doajen iste. Institucija. I sad ga upravo slušam.
Čime se još bavite i da li imate neke planove i projete za Bosnu i Hercegovinu.
Radim kao booking manager za brodske izlete ,jahte u glavnoj marini u Crikvenici gdje živim posljednje 4 godine. Turizam me također privlači. Govorim nekoliko stranih jezika i smatram da sam dobra u svom poslu. Planiram se baviti modom. Želja mi je usavršiti šivanje (samouka sam i imam iskustva) i raditi sa poznatim domacim dizajnerima.Nakon toga se vidim ostvarena u vlastitom ateljeu ,gdje bih šivala i prodavala vlastite komade odjeće i u kojem bih napravila i pokoju reviju, izložbu slika itd. Želim prostor u kojem bi do izražaja dolazila umjetnost i druženje uz istu.
Ako se ne varam, pišete i knjigu. Je li to vaša prva knjiga i o čemu se zapravo radi.
Još na početku naše veze, rekla sam mu “Ja ću, Vlado, napisati knjigu o nama i o Sarajevu.” Uopće se nije iznenadio, dapače, imam njegovu podršku u svemu pa tako i u “ukoričavanju” naše “lipe sarajevske štorije ” . To će biti moja prva knjiga a uz nju ću objaviti i knjižicu poezije.
Koliko su ljudi, u Sinju, Crkvenici i cijelom tom dijelu Hrvatske povezani i znaju o Sarajevu i BiH
Vrlo malo, iskreno! Pratim medije, te društvene mreže, komuniciram uživo sa ljudima, što znanim, što neznanim. Tek u posljednje vrijeme se pokazuje jedan trend u vidu turizma i posjeta BiH, točnije glavnom gradu, kao destinaciji koja je hit, ponajviše za božićne i novogodišnje blagdane.
Da li ste radili kao model i jeste li se okušali u modi i jeste li imali takve vrste ponuda?
Nisam se okušala kao model niti u modi općenito. Nikada nisam ni naginjala ka tom. Ponuda imam sada, imala sam i kao tinejdžerka, no zanemarivala sam to i smatrala komplimentima.Voljela bih se okušati u filmu ili nekim videospotovima.Vidim se u Tifinom spotu (smijeh ) Njega, malo je reći obožavam. Ambicija u vezi mode imam, kao što sam već i spominjala. Moji apetiti se vežu isključivo za kreiranje vlastitih kreacija te obrađivanja, tj šivenja istih. Nadam se da ću u bližoj budućnosti i ostvariti nešto slično, ako Bog dâ.
Za kraj da li planirate jedan dio svog života provesti u Sarajevu?
Planiram i radim upravo na tome. Biti će tu puno posla, truda, rada i odricanja. Mlada sam jos uvijek ili se tjesim (smjeh) i znam da mogu puno toga postići svojim radom i upornošću te energijom koje sam itkekao svjesna. Možda zvuči presamouvjereno ali tako je. Znam čime baratam, svjesna sam sebe.
A Sarajevo ko Sarajevo … tko se ikad od njega potpuno rastao? Nije ni Nele (sarkazam) … a kamoli bih ja. (smjeh)
gorazdeportal.com
