Mnogo lijepih uspomena, među kojima i ona iz 1996. godine kada je u najdražem dresu igrao protiv velikog Brazila, bogatstvo su koje je Goraždanin Nudžein Geca stekao tokom četiri decenije bavljenja nogometom. Uz Murata Jašarevića, koji danas živi i radi u Njemačkoj, Geca je jedini nogometaš iz Goražda koji je nosio dres najbolje državne selekcije.
Razmjena dresova
Nogometom su se bavili i njegov otac i amidže. Nudžein je počeo trenirati već u petoj godini, 1971., a prvu utakmicu odigrao te igrao u tadašnjem Radničkom iz Goražda, a potom i Sarajevu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Švedskoj i ponovo BiH – u visočkoj Bosni, Željezničaru i Olimpicu. Kao prvotimac Bosne 1996. dobio je i poziv selektora reprezentacije BiH Fuada Muzurovića.
– Naravno da sam prihvatio, ko ne bi, jer svakome od nas bila je čast igrati i nositi dres državne reprezentacije i grb države koju voliš. Budući da sam dio rata proveo vani, jedva sam čekao da vidim neke kolege s kojima sam igrao prije rata – rahmetli Katanu, Glavaša, Bolića, Baljića, Šabića, Omerovića, Smajića, Baždarevića … Za reprezentaciju BiH odigrao sam 13 utakmica – kaže Geca.
U prijateljskoj utakmici protiv Brazila 1996. godine, Geca je bio zadužen za jednog od najboljih nogometaša svih vremena Ronalda. Njegov dres, koji je dobio u razmjeni nakon susreta, čuva i danas.
– Ta utakmica mi je u srcu, jer se malo igrača može pohvaliti da su igrali protiv najboljih na svijetu. Izgubili smo 1:0, ali poništen nam je čist gol Bolića. I taj rezultat, s obzirom na naše uslove, bio je fantastičan, jer bili smo reprezentacija u kojoj je dosta igrača prošlo rat, proživjeli su sve golgote, ali su uspjeli sve prebroditi i nastaviti igrati fudbal – kaže Geca.
Napuknuće lista
U svim utakmicama bio je zadužen da čuva najopasnije protivničke igrače. Zbog napuknuća lista desne noge od zelenih terena definitivno se oprašta 2001., u 36. godini. Danas radi u kompaniji „Prevent“. Za rezultate reprezentacije BiH kaže da su odlični, s obzirom na to da je u bh. nogometu mnogo onih koji nikad nisu ni šutnuli loptu.
– Žalosno je da imamo toliko bivših igrača koji mogu i znaju raditi taj posao, a nisu ni blizu Saveza. Ja u Goraždu ne mogu ni u jedan klub i moram raditi u firmi. Radim u magacinu, magaciner pakirac, gdje se pakuju autopresvlake. Hvala „Preventu“ koji mi je omogućio da zaradim za hljeb, ali mene bole duša i srce za nogometom, jer smatram da tu mogu još doprinijeti – govori Geca.
Geca (gornji red, drugi zdesna) u državnom timu: Čuvao najopasnije protivnike
Koga za selektora
Kao budućeg selektora Geca bi volio vidjeti nekoga ko neće dopustiti mešetarima da mu se miješaju u posao. Ali, kako ističe, sve dok se rukovodstva biraju po nacionalnom ključu, nećemo imati ni državu, ni sporta u njoj.
AVAZ
