Bračni par Safija (71) i Jusuf Kabilović (75) živi u garsonijeri zgrade socijalnog stanovanja u Potočarima kod Srebrenice. Iz srebreničkog planinskog sela Trubari ovdje su došli prije dvije godine i, pored boljih uvjeta smještaja, kažu da teško žive.
Zdravlje izdaje
U Trubarima, Safijinom rodnom mjestu, po povratku u Srebrenicu prije šest godina živjeli su u montažnoj kućici. Obrađivali su imanje i imali nešto stoke, brali šumske plodove i ljekobilje i lijepo živjeli.
– Stigoše godine, a zdravlje nas poče izdavati. Ostadosmo sami u selu, a kućica hladna, bez vode i kupatila. Najbliža prodavnica je udaljena 30 kilometara, planinsko selo pusto, a mi sami. Dok smo mogli, radili smo sve poljoprivredne poslove i imali svega, a što je najvažnije, drva u izobilju – govori Jusuf.
Kada više nisu mogli da žive na selu, Općina Srebrenica smjestila ih je u zgradu socijalnog stanovanja u Potočarima. Danas ovo dvoje starih ljudi živi u uređenoj garsonijeri. Prodavnica, bolnica, autobuska stanica su blizu, komšiluk je dobar.
– Sve je to lijepo, ali od moje penzije od 320 maraka ovdje se ne može živjeti. Režije iznose 110 KM, za lijekove nam treba 150 KM, 35 maraka odvojim za duhan i prijevoz do Srebrenice, jer svakog petka u Srebrenicu idem na džumu, a ostatak ide za namirnice i drugih primanja nemamo – naglašava Jusuf.
Bez radosti
Kabilovići se ne žale. Kažu da im je u Potočarima lijepo, samo da nisu ostali sami u onoj planini. Najviše ih brine kako će prezimiti zimu sa tri metra drva. Blaga zima im ide naruku i ne lože cijeli dan. Kojekakvim praznicima se ne raduju, jer ništa ne mogu priuštiti.
Oni koji im žele pomoći, Kabiloviće mogu pronaći u Potočarima, lamela 5/5, a broj telefona je 062 660 942.
Bio vrijedan rudar
Jusuf je penziju stekao radeći u Rudniku olova i cinka u Srebrenici. Kao dobar rudar, uvijek je premašivao mjesečne norme i imao dobru plaću. Kaže da je od plaće i kase uzajmne pomoći u preduzeću sa porodicom lijepo živio i kupio kuću.
AVAZ
