Majstor duborezbarstva Vule Vojinović iz Čajniča obične drvene cjepanice pretvara u unikatne radove. Udahnjujući dušu drvetu, Vule je u protekle 22 godine usrećio stotine porodica u BiH i šire, koje u svojim domovima imaju neke od njegovih radova. Ambijent Božića u brojnim domovima uljepšavaju njegove ikone ili zvuci gusli koje je izradio.
– Ja i nastojim da usrećim ljude. Najsretniji sam kad vidim da su ljudi zadovoljni, a otkako radim, žalbi nisam imao – govori Vule.
Ljubav prema drvetu nosi u genima, jer je njegov djed bio vrhunski majstor ne samo u obradi drveta nego i kamena i drugih materijala, dok je brat Vlatko likovni umjetnik.
– Družeći se s djedom, shvatio sam da posjedujem nadarenost za bilo koju vrstu posla. Šta poželim, mogu napraviti. To nije nikakvo hvalisanje nego je stvarno tako. Ne treba mi mnogo alata – govori Vule.
U djetinjstvu je volio sport, poslije je radio u goraždanskoj “Pobjedi”, a drvetu se posvetio tek nakon rata. Izrađuje sve što se od njega traži – od obične drvene kašike do najzahtjevnijih radova.
– Najčešće su to gusle i ikone, motivi gradova, ali radim i namještaj – stolice, stolove, krevete, šadrvane. U Hrvatskoj sam u manastiru u Krupi, jednom od najstarijih manastira na Balkanu, uradio kivot i prijestolje, a u Novom Sadu sam radio ljetnikovce. Izrađivao sam višegradsku ćupriju, skulpture Bogorodice, Gospe, skoro 20 džamija iz cijele BiH, a ovdje, na brdu iznad Čajniča, i “Spomenik čovjeku”, skulpturu u prirodnoj veličini – navodi Vojinović.
Ono što uradi, pokaže na godišnjim izložbama u Čajniču, a da je ono što radi jedinstveno, uvjerio se i na izložbama u Ljubljani i Firenci, među 200 italijanskih umjetnika. Za ono što radi, potrebni su mu sati i dani, najskuplje ikone prodavao je za 1.000 maraka, skulpture i za 1.000 eura, a neke radove je i poklanjao.
Neki od Vuletovih radova
Budimo bolji ljudi i komšije
U vrijeme blagdana, ali ne samo tada, trebamo biti bolji ljudi i komšije, poručuje Vojinović.
– Ja vjerujem samo u rad, jer čovjek koji radi, nema vremena da drugome pravi smicalice. Kada čovjek nešto napravi svojom rukom, i nagrada stigne brzo, jer i sami Bog pomogne da čovjek koji je uporan, uradi sve što poželi. Ljudi bi odavde sve negdje išli, ali ja mislim da nigdje bolje nema, samo što mi sami sebe ne umijemo cijeniti – dodaje Vojinović.
AVAZ
