Bez rada nema uspjeha, nema ni zdravlja, ni opstanka, kaže Mirsad Kulelija iz čajničkog sela Milijeno, čovjek koji vlastitim primjerom pokazuje kako se upornost i trud na kraju uvijek isplate.
Kvalitet hrane
U vrijeme kada uvoz u BiH cvjeta, ovaj povratnik smatra kako je važnije nego ikada obrađivati svoju zemlju, pa makar i onu u saksiji, jer jedino tako možemo biti sigurni u kvalitet onoga što jedemo.
Prije deceniju i po, kada je povratak na ovo područje bojažljivo počinjao, sve je bilo spaljeno, a danas u svom posjedu porodica Kulelija ima farme krava i pilića, plastenike velike površine, zasijane žitom, te jednu od posljednjih vodenica u ovom kraju.
Farma pilića: Život uz naporan rad, ali i unutrašnje zadovoljstvo
– Na selu nema slobodnih dana. Tu ne možeš reći da si završio posao i da nemaš šta da radiš. Svaka sezona ima svoje poslove. Ljeti je najviše obaveza, a “repovi” koji ostanu, nadoknade se u toku zime. Ustajanje je u 6 i prvo se posveti pažnja životinjama. Kada se prvi dio posla odradi, onda se kahveniše. Ali se baš kahveniše. Svakog jutra, uz kahvu, milostiva napravi gurabiju. Gurabija je najljepši bosanski kolač – kaže Kulelija.
Najprije je nabavio stoku, potom je zasijao heljdu, pšenicu, kukuruz, poljoprivredne kulture potrebne u svakodnevnom životu, a onda se počeo baviti i uzgojem jagoda, malina, kupina te je podigao zasade voća.
Vlastito tržište
– Imamo dvije farme pilića kapaciteta od po 3.000 komada u turnusu. Pet-šest krava daje od 20 do 25 litara mlijeka po grlu. To se mlijeko koristi u domaćinstvu, a imamo i vlastito tržište. Plasiramo kvalitetan punomasni sir, mladi sir, kajmak i ostale proizvode od mlijeka. A onda i punjene paprike, salate… – kaže Kulelija.
Vrijeme za poeziju
Kulalija ističe da, i pored teškog posla, u trenucima inspiracije nađe vremena za olovku i poeziju.
– S obzirom na to da je sevdah bosanski štof od kojeg se sve kroji, tako je i meni taj sevdah skrojio put kojim idem – kaže Kulelija.
AVAZ
