Piše: Alen Bajramović
Munira nam naletjela na zicer pa se svi obrušili na ženu koju je nesretni ili pažljivo planirani tok historije izbacio na površinu da ona predstavlja majke Srebrenice. Jedna od nekoliko žena iz nekoliko, politika zna zašto, u Srebrenici formiranih udruženja, koje su, kad politika nije imala petlju, govorile, protestirale, svjedočile i nisu dozvolile da se zaboravi zlo.
Njena izjava svakako je za osudu, ali kao i uvijek bavimo se posljedicama, a ne i uzrocima zbog kojih već decenijama nema niko drugi da preuzme ovaj težak posao ponavljanja činjenica o zločinima koje ljudski um prirodno nastoji potisnuti.
Nije Munira već politika od žrtava iz jednog grada napravila nekoliko udruženja. Nije ona već politika kontinuirano radila na pustošenju Srebrenice, ali i svih gradova istočne Bosne, u kojoj ostaje sve manje naroda, ali i sve manje znanja i mudrosti. Nije ona već politika, a zna se i koja, podijelila sve žrtve u ovoj zemlji. Nije teško shvatiti zašto nam je potrebno toliko boračkih i udruženja žrtava rata, zašto je svaki naš dio razbijen na mnogo sitnih fragmenata i zašto nas, sve češće, na mnogo važnijim pozicijama od predsjednice jednog udruženja građana, predstavljaju nekompetentni ljudi, koji ovu državu vode u propast.
Lakše je oplesti po Muniri, jer Munira nema načina da uzvrati, Munira nije stranka pa da vas sutra kazni zato što ste se drznuli da joj predsjednika ili istaknutog člana kritikujete. Munira je samo odlična meta za istresanje našeg licemjerja, nemoći i nezadovoljstva koje trpimo a nemamo hrabrosti da iskažemo javno i na pravoj adresi.
Kad bi Bakir bio Munira tako rado bismo mu se nagovorili za blamažu oko revizije presude i „istorijskog“ sastanka u Vijećnici, Sakiba Softića i svih sakiba oko njega, oko Srebrenice, gubitka vlasti u tom gradu i stalnih političkih svađa tamo gdje je ne bi smjelo biti, zbog Bosne od Ilidže do Baščaršije i jedne koja je važnija od drugih deset općina, zbog naše trase autoputa i svih brzih cesta, stalnih uvjeravanja da nam je dobro ali mi to ne vidimo, a na kraju i zbog današnje Kolindine posjete. Žena je navozala kompletan državni vrh, najavila dolazak pa ga odložila iz „sigurnosnih razloga“, nastavljajući od nas praviti rizično područje, a onda je došla, nametnula svoje teme, prošla kuda je željela, sutra će nastaviti dalje.
Dok zločince promovira u heroje, od BiH pravi tursku pokrajinu, ne odustaje od gradnje Pelješkog mosta, planira izgradnju odlagališta radioaktivnog otpada nama nad glavom, stalno radeći na pogoršavanju odnosa unutar BiH, maksimum naše političke snage je da se slikamo s njom, uručimo joj pismo i mlatimo o nečemu za što nismo sigurni ni da li je čula. Umjesto da je vratimo odakle je krenula i zahvalimo se na pažnji, ako smo toliko problematični s tim sigurnosnim razlozima i ako se u Bosnu treba doći preko Turske.
preuzeto sa facebook profila
