vakog dana na velikom odmoru Slavko Mršević odlazi do Srednjoškolskog centra Rudo kako bi vidio svoje prijatelje iz razreda i družio se s njima. Želio je postati saobraćajni tehničar, ali ga je rukovodstvo škole, uprkos upozorenjima da krši sve međunarodne konvencije i domaće zakone, udaljilo s nastave.
Slavko ima Aspergerov sindrom, blaži oblik autizma, njegovu pažnju privuku sporedne stvari, ali njegov pogled zaustavlja se na prozorima razreda u koji ne može ući.
Stav komisije
– Već jedan razred nisam uopšte u školi, a volio bih ići. Teško mi je i nedostaje mi što nisam na časovima – priča ovaj 19-godišnjak.
Otkriva nam da voli mobitele i automobile, ići na kuglanje u Goražde, a u školi informatiku, fizičko i geografiju.
– Mučna je ta situacija, ne samo za nas nego i za mnoge građane Rudog, da on svakodnevno ide pred školu u koju ne može ući. Sad se i on pita šta je uradio ili šta ne može da uradi pa mu ne daju u školu – kaže Slavkov otac Nenad Mršević.
Slavko je 2015. upisan u prvi razred. U prvom polugodištu dobivao je ocjene koje mu na kraju nisu zaključene, a u drugom nikako nije ni ocjenjivan. Iz škole su objašnjavali da je bilo „nemoguće ostvariti komunikaciju dovoljnu za razgovor i ocjenjivanje“.
Na zahtjev škole tri puta je išao pred Stručnu komisiju za procjenu potreba i usmjeravanje djece i omladine sa smetnjama u razvoju, koja je nepokolebljiva u stavu da mu se omogući nastavak redovnog školovanja uz podršku pedagoga i nastavnika.
– Iako se radi o djetetu s posebnim potrebama, sve vrijeme su ga tretirali kao tipično dijete, bez obzira na preporuke komisije – kaže Nenad Mršević.
Na kraju, dječak je udaljen iz škole bez ikakvog pisanog akta, čime je porodici onemogućeno i pravo na žalbu.
– U školi su mu rekli da ne dolazi, a jedan od profesora poručio mu je da će, ako se pojavi, pozvati policiju – dodaje Nenad.
Izvor: AVAZ
