Ima li pravo SDA ostati nijema na očigledno urušavanje države? Ako su dobili povjerenje najvećeg dijela glasačkog tijela time im je na leđa bačena i najveća odgovornost. Naime, do sada nije bilo ovakve situacije u kojoj SDA gubi vlast i raspada se unutar vlastite strukture. Do sada su izbori nosili privilegije, a sa prvom pravom krizom te privilegije su postale sredstvo za urušavanje stranke.
Šta će u ovoj krizi uraditi SDA?
Naravno, oni će sada odgovornost pokušati prebaciti na SBB. Kao što su svojevremeno uradili i sa DF-om. Sjetimo se, kada im je DF kao partner u vlasti postavio pitanje nekih direktorskih pozicija u javnim preduzećima, SDA ih je odmah otresla. Onda je za partnera izabrala SBB, kojeg danas optužuje za izazivanje haosa, nakon što su učestvovali u smjeni Vlade Tuzlanskog kantona.
Šta je suština SDA-ove katastrofe?
Od 13 poslanika SDA u Skupštini Tuzlanskog kantona čak 10 je odbilo zahtjeve centrale u Sarajevu i tek tada je SDA reagovala. Iz stranke su izbačeni i oni koji su odmah prihvatili pozicije u vlasti, novi premijer Vlade TK Jakub Suljkanović, Enes Gegić, ministar za boračka pitanja, Slavena Vojinović, nova ministrica za kulturu, sport i mlade, zatim Senad Alić, predsjednik Skupštine TK, Husein Topčagić, ministar MUP-a. Dakle, deset poslanika SDA i ovih pet tzv. kadrova SDA biralo je privilegije vlasti umjesto stranke. U Tuzli neki novinari kažu: Da su sve pozicije u vlasti TK ponuđene i drugim lufterima iz SDA, bile bi zasigurno „ugodno popunjene“.
Ako je SDA morala birati druge stranke (SBB i DF) za partnere u vlasti, pitanje je zašto za sebe nije birala prave ljude i vodila ozbiljnu kadrovsku politiku? Ko je birao tu gomilu karijerista i neznalica i nagurao ih u parlamente, izvršnu vlast i rukovodnu SDA-ovu konstrukciju? Unutar sebe SDA već odavno nema izgrađenu ljestvicu vrijednosti i kvalitetnog kadroviranja. Gotovo redovno glavnu riječ su vodili podobni i uglavnom nesposobni. Kad bi im se spomenule vlade eksperata, odbijali su to bijesno, gledajući predlagača kao psihijatrijski slučaj.
SDA već dugo protežira svoju proizvoljnu strukturu na račun države. Malo ozbiljniji sukobi u stranci doveli su do raspada sistema izvršne vlasti i gurnuli državu pred ambis. Nakon Tuzle i sve izvjesnije smjene Vlade Kantona Sarajevo, čovjek se mora upitati, ima li u SDA-u uopšte kadrova koji će ostati uz stranku, ako im se uzme funkcija, pozicija ili bilo koja privilegija?
SDA zbog svega toga danas liči na privatnu korporaciju u kojoj su svi članovi dioničari, koji od stranke crpe količine privilegija proporcionalne poziciji u stranačkoj hijerarhiji. Sada kad se sve urušava, očito je da kod većine SDA-ovih luftera prevladava ključni motiv njihovog angažmana: Kakva stranka, hoću vlast.
Odgovornost SDA pred opasnostima od urušavanja države je evidentna. SDA je ostala bez podrške većine i u Federalnom i u državnom parlamentu. To dovodi u pitanje prije svega opstanak Vlade Federacije, kojoj se ne zna ni adresa. I sve to, sedam mjeseci uoči sljedećih opštih izbora.
Danas se otkriva i SDA-ova nevjerovatna indolentnost prema ovom urušavanju države. U njihovim raspravama o isključenjima neposlušnih kadrova još uvijek se govori samo kao o čišćenju vlastitih redova.
Danas se otkriva pravo lice stranke dugo stvarane na nepotizmu, korupciji, podobnosti i nekompetentnosti. Nažalost, sva ova prljavština u vlastitim redovima, sa kojom bi se htjeli obračunati, davala je ključnu snagu SDA-u na izborima. Bio je to sistem koji je održavan klijentelizmom, bolesnim karijerizmom i privilegijama. Gomila tipova koja je do sada flertovala sa brigom za nacionalne interese i klela se u patriotizam pokazala se pouzdanom samo kad je u pitanju lični interes.
nap.ba
