Članovi Planinarskog kluba “Goražde – Maglić” organizirali su zimski pohod “Grebak – put života”, čuvajući sjećanje na jednu od najtežih i najčasnijih epizoda iz perioda odbrane Goražda od agresije.
Planinari iz Goražda, Sarajeva, Vogošće, Zenice, Novog Pazara, Sjenice i drugih gradova, predvođeni pripadnicima Gorske službe spašavanja (GSS) Goražde, prošli su putem spasa, ali i smrti i ponosa.
Nosili i lijekove
Konvoji hiljada ljudi iz opkoljenog grada 1992. i 1993. godine, kroz snijeg, agresorske položaje, minska polja i zasjede, probijali su se noću do logističke baze na Grepku, odakle su u ruksacima nosili hranu za svoje porodice, lijekove za ranjenike i municiju za borce.
Pješačeći šumskim stazama Goraždani su potvrđivali odlučnost da odbrane grad, ali je na tom putu stotine njih izgubilo život. Umiralo se i od gladi, iznemoglosti i zime pa mnogi i danas kažu da su partizani u Drugom svjetskom ratu doživjeli jedan Igmanski marš, a Podrinjci na stotine.
– Ponosan sam, jer sam na minus deset stepeni i po snijegu, koji je na Kacelju bio visok i 130 centimetara, prešao ovaj put. Moji roditelji bili su prinuđeni pješačiti u mnogo gorim uvjetima – kaže Kerim Borčak, jedan od učesnika pohoda.
U pohodu bili učesnici iz nekoliko gradova
Put iz obruča trasirao je rahmetli Hasan Turčalo, a Fahrudin Hasović do Grepka je u ratu pješačio osam puta.
Ostajali smrznuti
– Teško je opisati situaciju kad kolone iscrpljenih krenu na put od 60 kilometara, kroz neprijateljske položaje, a moraju ga prijeći tokom noći, jer smo danju izloženi napadima. Na tim putovanjima i sam sam se uvjerio da se i nadljudski napori mogu izdržati kad vas kod kuće čeka gladno dijete – kaže Hasović.
Tokom pješačenja, učesnici konvoja doživljavali su i lične i kolektivne halucinacije zbog hladnoće, a najpotresniji prizori pamte se sa proplanaka na kojima je desetine ljudi ostajalo smrznuto, a među njima i majke s djecom u naručju.
Šest sati pješačenja
– Planinarski klub “Goražde – Maglić” nastoji sačuvati sjećanje na herojstva svih onih koji su tokom rata prošli ovim putem pa se, iz prkosa i želje da odbrane svoj grad, vraćali na Drinu. Zato je ovih šest sati pješačenja najmanje što možemo učiniti u znak sjećanja na taj period – ističe Zajko Šovšić, predsjednik kluba.
AVAZ
