Dobri moji, želim svima da se zahvalim na podršci i iskrenim čestitkama. Još mi nije jasno šta se dešava i šta me je snašlo. Dobio sam najveću evropsku novinarsku nagradu! Nestvarno.
Onaj trenutak kada se moje ime pojavilo na ogromnim ekranima, baš taj momenat sam se sjetio ko sam, šta sam i odakle sam.
Ja, Dragan Bursać iz Bosne i Hercegovine iz zemlje ponosne, zemlje predivne, zemlje prkosne, ali i zemlje proklete, dobio sam nagradu.
Ova zemlja je izrodila nobelovce, oskarovce, olimpijske šampione, hemičare, istoričare, fizičare… I vjerujte mi u ovoj zemlji žive LJUDI. Dobri ljudi. Pametni ljudi. Svjetski priznati ljudi.
Hrvati, Srbi, Bošnjaci? Svijet je odavno zaboravio na naša plemena i imena plemena.
Zemljo moja, nekako mi se čini da je tvoj gigantski državni aparat najveća opasnost po građane. Nekako mi se čini da su supismene političke elite, za naše novce postali jedini oficijelni predstavnici Bosne i Hercegovine. A, to je do neba loše! To je netačno. Za njih, osim nas niko čuo nije. A, i što bi?! Oni su mali, ali mi predugo klečimo pa nam se čine nešto veći i bitniji nego što jesu.
No, zbog svih onih ljudi koji su odistinski proslavili ime moje zemlje i koji su joj podarili jedan dostojan život na mapi svijeta, hoću da vjerujem kako smo DOBRI LJUDI!
Ovu nagradu posvećujem Bosni i Hercegovini i njenim LJUDIMA. Jer ipak, više je nas od ljige i mrake, koja ne zna po zemlji hodati.
Ovo nije moja nagrada. Ovo je nagrada ljudi i posvećena je ljudima.
Hvala Vam LJUDINE MOJE do neba, a ja vam obećavam da ću nastaviti po svom, po našem!
gorazdeportal.com
