Članice Udruženja „Sehara“ iz Goražda pokazuju kako se uz znanje i malo volje mogu napraviti proizvodi zanimljivi za svako tržište. U želji da od zaborava sačuvaju vještine tkanja, pletenja, heklanja i veza prije devet godina formirale su udruženje, kako bi zajedno na kvalitetan način ispunile svoje slobodno vrijeme.
U razgovoru za Fenu ističu da tada nisu ni slutile da će postići rezultate, kakvim se danas mogu pohvaliti.
Fadila Selak Radmilović, predsjednica Udruženja „Sehara“ kaže da se na kraju spojilo ugodno s korisnim.
– Većinom to su žene koje su već prešle 50 godina, koje nisu konkurentne na tržištu rada i imaju višak slobodnog vremena. Primjetile smo da svaka od nas posjeduje neku vještinu, koja je negdje zaboravljena. Mi smo žene koje ne gledaju rijality programe serije, već hoće kreativno i korisno da se zabave. Nama je cilj sačuvati bar tu vještinu izrade rukotvorina. Nek je to i moderno ali nek se to sačuva, te vještine tkanja, pletenja, heklanja, tradicionalnog veza, jer to su vještine koje su dosta cijenjene u svijetu. Ja primjera radi, volim onu bosansku šaru po kojoj sam prohodala. Na kraju, kada se uradi jedan proizvod to je tako kvalitetno i dugovječno, da nema svoju cijenu, dakle neprocjenjivo je – priča Fadila.
Pojašnjava da su tokom proteklih godina članice udruženja pravile različite proizvode, obilazile sajmove, izložbe i osluškivale šta to ljudi traže. Tako je u augustu prošle godine u okviru UN Women projekta ekonomskog osnaživanja žena u Goraždu, uz pomoć stručnjaka za dizajn, marketing i fotografiju, nastao brend „OVA“. Ručno izrađeni tkani ćilimi, jastuci i torbe osvježeni živim bojama, pronašle su put do tržišta.
– Mi se nikada nismo nametale ili nešto tražile, a kako smo izašle sa kolekcijom “OVA” mi smo tražene. Naši su proizvodi jako cijenjeni. Mogu se naći u Abu Dabiju u jednoj radnji ručnih radova iz BiH, mnoge međunarodne organizacije su kao poklone I suvenire iz BIH nosili “OVA“ proizvode”. Tako smo stigle do Londona, Beča. Naši proizvodi mogu se pronaći u Bazerdžanu na Baščaršiji. Između ostalih Dunja Mijatović u Vijeću Evrope ima našu torbu, na što smo jako ponosne. „OVA“ proizvodi nastaju u Goraždu, gdje žene izrađuju tkane dijelove, dok se recimo kožni dijelovi na torbama rade i završavaju u Visokom. Trenutno za UN Women radimo stotinu fascikli sa tradicionalnim motivima“ – kaže Fadila, uz napomenu da će uskoro plasirati i nove prozvode.
– Mi smo prava jedna riznica i pravo bogatstvo. Ne možete zamisliti šta samo žene iz istočne Bosne znaju, iz Goražda. Mi bi imali tako divne stvari i priče da plasiramo. Kroz izradu na ovakav način da oživimo te stare vještine, zanate, da se to malo više podrži, fantastično bi se moglo živjeti. Nažalost mislim da će sa ovim ženama kraj biti tkanju i tim vještinama. Pomalo sam ogorčena u tom smislu kada vidim koliko mi zapostavljamo našu tradiciju, a koliko stranci to cijene – dodaje.
S njom se slaže i članica Udruženja Ramiza Crljenković koja napominje da je mlade teško animirati da se posvete izradi rukotovorina na tardicionalan način.
– Moja kćerka recimo kaže – mama ja ću kupiti tu jednu torbu, a kada joj kažem hajde probaj tkati, ništa od toga. Ja zaista volim tkati i to s ljubavlju radim, posebno jer smo se mi ovdje srodile. Meni je ovo drugi dom, tu dolazim sa posebnim elanom. Radim iz ljubavi ovo, trudim se, a Boga mi volim i kad nešto prodamo, da popravimo kućni budžet – kaže Ramiza.
Udruženje „Sehara“ pokrenulo je i crowdfunding kampanju koja će ujedno poslužiti za ispitivanje interesa globalnog tržišta ali i kao vrsta internacionalne prodaje.
FENA
