Sav narod ide, bježi, nema izbora, kaže Mrguda
Broj katolika u Goraždu nikad nije bio veliki, ali prizor s posljednje božićne mise na kojoj ih je bilo tek petero zabrinjava, jer jedan narod iz ovog grada, praktično, nestaje.
Bez Ive Mrgude i njene djece Jasmine i Davora, porodice koja živi u malom objektu u kojem se malobrojni vjernici okupljaju tokom blagdana, klupe u Župnom uredu Sveti Dominik bile bi još više prazne.
Stariji i bolesni
– Katolika u Goraždu ima više, ali neki su stariji i bolesni, neki i ne dolaze. Vidiš da sav narod ide, bježi, nema izbora – kaže Iva.
Ani Nemec nije važno „je l’ nas 20 ili troje“ i ne okreće se da vidi „koliko nas ima“.
– Ali, neće nas biti jednog dana. Bit će samo spomen da su ovdje nekad živjeli katolici – kaže ona.
Prošlo je više od 60 godina otkako je ravnu Slavoniju, zbog ljubavi, zamijenila za grad na Drini i sjeća se perioda od oko 30 godina nakon Drugog svjetskog rata kada misa nije održavana u Goraždu. Početkom sedamdesetih vjerski život postepeno se obnavljao, a 1986. kupili su porodičnu kuću i u njoj opremljen ured. Tada je u Goraždu živjelo 111 porodica u kojima su živjeli katolici.
Bez obzira na broj vjernika koji joj prisustvuju, molitva je lijek za dušu Tomici Tonki Matović, čiju su priču prije nekoliko godina prenijeli brojni mediji, nakon što na apsurdnom konkursu za raspodjelu donacija za obnovu kuća, u kojem su sredstva bila planirana samo za Srbe i Bošnjake, nije mogla dobiti pomoć jer je Hrvatica.
Uz pomoć federalnih institucija i humanitarnih organizacija te vlastitim ulaganjima, stambeni problem u međuvremenu je riješila.
– Sve moje kušnje i probleme koje sam u životu imala ne bih izdržala da nisam bila vjernik. Vjera mi je potrebna da kada padam, mogu ustati i kad hoću nekom zlo da uradim, da se mogu zaustaviti. Za Božić sam dobila tisuću čestitki, od komšija, ali i iz regije, i to me ispunjava – kaže Matović.
Župnik Željko Čuturić navodi da je odlazak ljudi posljedica rata i ekonomskih prilika, ali i dio općeg trenda u ovom regionu.
– Dolazim iz Sarajeva i mi ćemo se o tim ljudima duhovno skrbiti bez obzira koliko ih ima – dodaje Čuturić.
Sveta rijeka
Bez obzira na sve probleme, Goražde je sveti grad za katolike iz cijelog svijeta, koji u sve većem broju, uglavnom vikendom, autobusima, dolaze u posjetu mjestu stradanja Drinskih mučenica.
Pet časnih sestara, Jula Ivanišević, Berhmana Lajdeniks (Berchmana Leidenix), Krizina Bojanc, Antonija Fabjan i Bernadeta Banja, žrtve su četničkog pokolja iz decembra 1941. godine.
Suočene s napadom na svoju čast, odlučile su izvršiti kolektivno samoubistvo skočivši s prozora objekta u kojem su bile zatočene. Dokrajčene su noževima i bačene u Drinu. Od 2011. godine, kada je Vatikan Drinske mučenice proglasio blaženim, Drina je sveta rijeka za vjernike sa svih kontinenata.
– Da je sreće, Goražde bi bilo Meka, zbog časnih sestara Kćeri Božje ljubavi. Ono u Međugorju je virtualnost, a ovo je fakat. Radije u smrt nego da izgubiš čast! To bi trebala biti inspiracija budućim generacijama, a Goražde bi to trebalo i ekonomski iskoristiti – kaže Matović.
Potreban ekonomski napredak
Da bi ekonomski napredak mogao pomoći opstanku katolika u Goraždu, slaže se i velečasni Čuturić.
– Razgovarao sam i mislim da pozitivno mišljenje imaju i stanovnici Goražda. Ljudi bi to rado pokrenuli, ali dok se kod nas posloži sva ta politika… Tražimo lokaciju da napravimo zavjetnu kapelicu Drinskim mučenicama, ali to je vrlo komplicirano – kaže Čuturić.
Došli po službi
I Anina tri sina otišla su za boljim životom.
– Prije neki dan neko mi je rekao da je ovdje bilo puno katolika, ali većinom su to bili ljudi koji su tu došli po službi. To su bili doktori, veterinari, policajci, neki su dolazili s porodicom. Neki su umrli, neki otišli, a ne sjećam se domicilnih koji su ovdje imali svoju kuću i imanje. Uglavnom su došli u vrijeme Austro-Ugarske, kad je ovdje bila granica – priča nam Ana.
