IZVOR: oslobodjenje.ba
Šta je normalno, a šta je patološko? Normalizacija je proces izjednačavanja, usklađivanja nečijeg ili nekog ponašanja sa onim što služi kao norma. Norma je pravilo, utvrđeni obrazac ponašanja. Socijalno-psihološka normalnost je izražena mogućnošću da neko ponašanje bude etiketirano kao nenormalno/ludo ili genijalno – ako postane novom normom.
Nije normalno jesti prženice sa eurokremom, jer su prženice slane, eurokrem je sladak, a to se dvoje ne miješa. Zar ne djeluje genijalno?
Koliko normalnih ljudi poznajete? Kako biste ih okarakterisali? Kao ‘’obične’’, zar ne?
Žena i kraljica
Nije normalno biti mlada žena koja radi više poslova istovremeno. Nije normalno nastojati da izgledaš lijepo, uspijevati u tome i biti istovremeno obrazovan. Zapravo, za ženu nije normalno ništa drugo nego sjediti u kući i rađati i odgajati djecu. Ako već sjediš u kući i odgajaš djecu, nije normalno da ta djeca jedu bilo šta što nije organski uzgojeno i pomno kuhano i spremljeno, dok za majku nije normalno da hoda rastrojenih živaca po kući koja se nalazi u neredu. Majka bi trebala biti i žena i kraljica, sa apotekarski čistom kućom, djecom koja nikada ne plaču, urednim noktima, savršenom frizurom, mirišući na vaniliju i cimet, a ne na dječije izlučevine, te n a r a v n o ogromnim osmijehom na licu i uvijek raspoložena, uvijek spremna za svog muža. Za muškarce je normalno da budu i neoženjeni i oženjeni – ionako je sasvim svejedno, gotovo da ne postoje razlike u ponašanju i stavovima. Za muškarce je normalno da rade i vode porodice, društvo, države i nacije. Našu BeHa konkretno na sljedeći način: nije ‘’normalno’’ biti Bošnjak i imati prijatelje Hrvate i Srbe. To nipošto ne dolazi u obzir. Bar ne javno; u politici, iza kulisa, kada se već razmatraju sudbine normalnih ljudi, sve je dozvoljeno. Još manje dolazi u obzir biti Hrvat ili Srbin i željeti BeHa kao cjelovitu državu (zamislite samo da svi mi imamo slobodne dane za sve bajrame, božiće, uskrse).
Također, nije ‘’normalno’’ biti žena i imati mlađeg partnera od sebe. U slučaju muškarca, ako se zabavlja sa trideset godina mlađom djevojkom – to je sasvim prihvatljivo, čak i poželjno. Prijateljstvo bi trebalo biti ograničeno nacionalnom pripadnošću? Ljubav bi trebala imati i nacionalne i dobne granice, zar ne?
Nije normalno da žena bude lider u društvu.
Nije normalno biti doktor nauka, stručnjak u svojoj oblasti i silno voljeti rock’n’roll. Nenormalno je i pokušavati uspjeti i napraviti nešto u životu bez stranačkog zaleđa. Ne pozdraviš li se sa barem dvadesetak osoba prilikom šetnje gradom, nisi normalan. Svi te moraju voljeti i sa svima trebaš biti dobar. Nenormalno je da udata žena ide na pregled kod muškog ginekologa. Ove neudate svakako ulaze u kategorije svih mogućih nenormalnosti.
Obrasci ponašanja
Ali je sasvim normalno da je država rasparčana i podijeljena u svim svojim normalnostima.
Kakva god nesreća zadesila čovječanstvo, to je zbog običnih, normalnih ljudi sa dobrim namjerama. Jevrejka Hanna Arendt, sjajna filozofkinja, smatra da je fašizam napredovao ne zbog loših ljudi sa opakim ciljevima, već zbog običnih ljudi sa dobrim namjerama. Obični ljudi sa dobrim namjerama pretuku ženu jer je zaslužila. Loši ljudi sa opakim ciljevima su proglasili datume slavljenja ratnih zločinaca i sastavili se da proslave cvjetanje fašizma, dok su obični ljudi sa dobrim namjerama prihvatili svu tu normalnost i posvetili se onim nenormalnim pojavama koje nagrizaju kompletno BeHa društvo u cjelini: nogometaš i njegova supruga su okitili novogodišnju jelku, oh kako su se samo usudili, zar nije dosta što je ona žena starija, pa i još razvedena, te sa djetetom iz prvog braka. S obzirom na to šta nam je sve normalno i kakve su norme utvrđene kao obrasci društvenih ponašanja i kolektivne svijesti – jedva čekam da poludimo.
oslobodjenje.ba
