U hodu našim gradom često zastanem pred Spomen obilježjem koje čuva uspomene na djecu Goražda ubijenu tokom agresije na BiH.
Zastanem i ćutim, dok se rosa sakuplja u uglovima očiju. Šta reći? Kako kazati tugu? U srcu, do mene dopiru, kao šapat trava i govor cvijeća glasovi dječaka i djevojčica kojima zločinci nisu dali da odrastu…
Glasovi su sve snažniji i bliži i najprije lagano, pa sve jače pretapaju se u zvonke, radosne uzvike, razdragan smijeh koji se poput zvončića prosipa po platou ispred spomen obilježja i upliće u vedro i osunčano martovsko goraždansko sunce. Otvaram oči i vidim …
Cvijetna bašta koju čine djevojčice i dječaci zastrla plato pred spomenikom i ukrasila cijeli Grad. Sedamstotina i pet djevojčica i dječaka u kolopletu igre, pjesme, radosti, osmjeha. 705 đaka goraždanske OŠ „ Husein ef. Đozo“ slavi život i Dan škole.Oko njih i uz njih sedamdeset učitelja i nastavnika, roditelji, rodbina, prijatelji, građani i građanke Goražda. Okupljeni u zajedničkoj radosti.
Onda poruka dječaka i djevojčica. Izgovara ih u ime đaka, Amer Andelija.
-Ja sam dijete i imama velike želje.
Ja želim da mi obećate sretan život na ovoj planeti.
Ja želim da je meni i svima vama obezbjeđena sigurnost u ovom mjestu.
Želim jednostavnost, da dok sam dijete, budem dijete i da moje djetinjstvo bude vaša zakletva.
Na ovom mjestu pred djecom, djeca o djeci govoruti želim, o našoj običnoj radosti u jednom danu, da i vama bude sveta moja igra, moje obrazovanje, moj život.
Želim da u običnim svakodnevnim trenucima raširite dječije osmijehe i da to bude svima zadatak, kako još sretnijim učiniti sretno dijete.
U danu kada slavimo dan škole, kada slavimo obrazovanje hoću da svi otvorite duše da radost potekne iz vaših srca i prelije se preko vaših lica.
Raširite ruke u zagrljaj kojim grlite djecu i neka to bude najtopliji zagrljaj.
I zagrljaj đaka goraždanske škole putuje da zagrli svu ostalu djecu. Pa se slijeva i u poruku direktorice škole Halide Kurtović.
-Danas slavimo rođendan naše škole.Najveća njena vrijednost je 705 učenika koji je danas krase. Svi zajedno i nastavnici i stručni saradnici i djeca slave ovaj dan jer je naša škola srce ovog grada, ponos svih nas – kazuje Kurtović.
Potom djevojčice i dječaci pjevaju pjesme o dobroti, o miru, šalju poruke koje su svevremenske i upućene svih ljudima svijeta. Djeca Goražda, kroz oči i osmjehe đaka OŠ „ Husein ef. Đozo“ sa mjesta koje sjeća na prekinute igre, snove i želje mališana, drugoj djeci daruju ljubav a svijetu nadu.
I opet sam, bio sjetan. Odćutao svoje minute pred spomenikom djeci kojoj nisu dali da odrastu.
I opet sam bio sretan.
U gradu, na Drini, u Goraždu, rastu nova djeca.
Đaci koji su i ovog sunčanog dana sretni širili svoja krila. Čuvajmo ih! Na to nas obavezuje i Amerova poruka.
Izvor – novina “Glas Goražda”