Vrijedni poljoprivrednik Ajdin Hodžić iz Trešnjice kod Goražda nije čekao sunce pa je početkom marta, na nadmorskoj visini od skoro 1.300 metara, prve dunume još pod snijegom pripremio za sjetvu. Tako je dobio više vremena da i parcele onih koji se ovog proljeća vraćaju svojim domovima i zapuštenoj djedovini, stigne obraditi prije sjetve.
– Nisam čekao da okopni snijeg kad sam počeo orati. Pripremio sam jednu parcelu od deset dunuma, a na drugoj je 15 dunuma i tu ću zasijati žito. Došlo mi je 400 kila ječma iz Bijeljine – kaže Hodžić.
– Ove godine je posijao i onaj koji nikad nije sijao. Osim mještana, najviše je ljudi iz Sarajeva. Gdje nikad nije bačen krompir u njivu, ove godine je bačen. Ljudima su kuće bile zarasle, jer nisu dolazili, ali sad su došli i sad je iskrčio, okrečio kuću i posijao. Znao sam pod svjetlima do pola dva u noći orati i frezati, jer moraš završiti da bi sutradan mogao dalje. Ove godine neće se ogladnjeti. Bar nećemo mi na selu, koji radimo – kaže Hodžić.
Podrške još nema pa sa svojom mehanizacijom obrađuje zemlju u brojnim selima kako bi kupio gorivo i sjemena.
– Pisao sam traktor preko Federalnog ministarstva, ali nisam ga dobio, jer je zeznula korona. U Mjesnoj zajednici sam pisao 300 kila sjemenskog krompira, ali ni od toga nema ništa. Premiju kantonalnu nisam dobio. Mislim da poljoprivrednike trebaju malo pogurati, jer ja sam dao 500 maraka samo za žito da kupim sjeme – kaže ovaj vrijedni poljoprivrednik.
Ajdin ima 24 godine, a nakon očeve smrti prije šest godina, sam se brine o farmi sa stadom ovaca, kravama i konjima, koju je uspio i proširiti. Za razliku od većine svojih vršnjaka, sa sela nikad nije želio otići, uvjeren da će zemlja i proizvodnja domaće hrane kad-tad imati pravu vrijednost.
