Sedamdeset procenata osoba u Domu su hronični bolesnici, a 26 ih je potpuno nepokretno
Dio uposlenih u Domu za stare i iznemogle osobe u Goraždu dobrovoljno je u potpunom karantinu sa 49 svojih štićenika.
U ovoj ustanovi smještene su osobe sa područja Bosansko-podrinjskog kantona Goražde, ali i drugih gradova, starosti od 60 do 100 godina. Sedamdeset procenata su hronični bolesnici, a 26 ih je potpuno nepokretno.
Na vrijeme uveli mjere
– Od početka pandemije na vrijeme smo uveli mjere koje se odnose na zabranu posjeta, a ograničen je i izlazak štićenika. Higijensko stanje je podignuto na viši nivo. Nedavno smo, po preporuci Kantonalnog štaba civilne zaštite i u konsultacijama sa epidemiologom Medinom Bičo, uveli potpunu izolaciju korisnika od ostatka uposlenih.
Njegovateljice, koje su prethodno testirane, boravit će sa njima 24 sata dnevno u narednih 15 dana. Ostali uposleni nemaju socijalni kontakt s njima i štićenicima, tako da smo učinili sve što smo mogli za zdravlje i živote naših korisnika – kazao nam je direktor Anes Begović.
Telefonski smo razgovarali sa štićenicima i uposlenima u objektu u koji niko ne može ući.
Dugogodišnji radnik nekadašnje Fabrike azotnih jedinjenja, a kasnije i nastavnik, 78-godišnji Nurija Dučić, zadovoljan je uvjetima u Domu. Dodaje da bi hrana mogla biti bolja, ali se u trenutnoj situaciji ne može žaliti.
– Normalno da pratim ovu situaciju sa koronavirusom, ali nemam se čega bojati. Sve je u Božijim rukama – kaže Dučić.
Sa sinovima i unucima, koje najviše voli, često se čuje telefonom.
Shvativši svu opasnost po nemoćne osobe u slučaju da koronavirus uđe u ustanovu, njegovateljice nisu razmišljale ni trena kada su se trebale odvojiti od svojih porodica i 15 dana ostati u potpunoj izolaciji.
– Ovo nisu mašine nego živi ljudi, koji trenutno ovise od naše pomoći, jer im njihove porodice već duže ne mogu doći. Oni su dio naše porodice. Takav pristup imamo. Mi smo jedna porodica – kaže Merisa Čengić, koja već sedam godina radi u Domu.
Od jutarnjih terapija, kafe i doručka, kupanja i presvlačenja do večere i novog kruga terapije, prožimaju je različite emocije.
Olakšati situaciju
– Razgovaramo s njima, pokušavamo da im olakšamo ovu situaciju. U svemu nam pomažu direktor Anes Begović, šef Safet Bajrović i medicinska sestra Dževada Tabaković, koji su nam dostupni 24 sata za sve što nam je potrebno unutra.
Znači, sa našim dedama i nanama prolazimo brigu o porodicama vani, kad će se ovo sve završiti, bude nam teško kad su bolesni. Plačemo s njima, smijemo se s njima. Ja imam porodicu vani, imam dvoje maloljetne djece, ali znam da su zdravi, na sigurnom i da im ništa ne fali, pa je zato moja dužnost da budem s ovim ljudima, kao i moje kolege – ističe Čengić.
Direktor Begović kaže da su tokom pandemije zaustavljene tranše iz budžeta BPK i da se nada da će se to ubrzo prevazići.
– Hrane imamo trenutno, ali uvijek bi dobro došla pomoć da obogatimo obroke štićenicima. Voće i povrće je nešto što bi nam dobro došlo da obogatimo meni, jer sada se stanovništvo manje kreće pa nam nedostaju donacije koje smo imali od dobrih ljudi koji su nam pomagali ranije – dodaje Begović.
AVAZ
