Privukla nas je slika sa mladicom u rukama pored Drine. Kvarila mu je kaže ugođaj svakodnevnog pecanja, pa je morao da je ulovi.
Takav je Haris Korda bio i u nogometu, lav na terenu koji se nikada ne predaje. Fudbal i pecanje dvije su skoro podjednake strasti u njegovom životu. Fudbalu se vratio u 38 godini života nakon jednogodišnje pauze, a od rijeke nikad nije ni odlazio, ali ga sada kaže od nje tjeraju betonskim zidovima.
HARIS KORDA JE IZ GORAŽDA. STRAH I TREPET ZA RIBE IZ DRINE, VRAĆA SE NA TRAVNJAK GDJE JE BIO NOĆNA MORA ZA PROTIVNIKE. STADION ĆE MU BITI PORED RIJEKE, ALI KORDINI PROTIVNICI SE NE SMIJU ZANOSITI JER SIGURNO NIJE DOŠAO U KOLINU SAMO DA BI PECAO
– Mi se ponosimo Drinom, a u stvarnosti je ne čuvamo. Puno nam daje, a malo joj vraćamo. Najveći neprijatelj je brana Mratinje koja često pušta vodu pa se u Drini sve rjeđe može kupati. Problem je i uređenje obala, pozitivan je primjer udruženja Val Goražde, očistili su par izletišta i tako ih oživili. To treba da nam bude svima vodilja, a ne kao u centru grada gdje se hoće da betonira i zidom ogradi ljepotica Drina što će se vjerujem zaustaviti, priča nam Korda.
Borba protiv gradnje zidova Harisu je teža od bitki na travnjaku, tu su klubovi s Drine bili bedem od koji se znao razbiti i najtvrđi orah. Korda je spadao u one igrače kojima je svejedno igraju li kući, ili na strani. Igrao je
srcem, i to je dalo rezultata. Zaigrao je za juniorsku reprezentaciju BiH, bio je član Čelika, Goška, Toška, Azota, a sada Koline.
Sretan sam jer sam imao priliku igrati protiv velikih igrača. Čuvao sam Tomislava Hercega, bio nasuprot braće Šarbini iz Rijeke, igrao uz Šarića koji je sa Hrvatskom bio treći na svijetu, sjeća se Korda.
Kao navijaču Veleža ne zna šta mu je emotivno bilo teže, igrati Pod Bijelim Brijegom protiv Zrinjskog, ili u dresu Goška protiv voljenog kluba. Za bosanske prilike može se reći da je Haris imao veliku fudbalsku karijeru.
Nije ribarska, ali mladica s početka priče dokaz je da ni u ribarenju nije podbacio. A i kako će kada mu je otac već sa pet godina kupio najskuplji štap. Valjao mu je posebno tokom rata, jer tada ribarenje nije imalo sportsko – rekreativni karakter, bio je to način prehrane.
– Upecalo se puno toga, ne treba ja sebe da hvalim. Uz rijeku sam odrastao, tu se odmaram i uživam. Njegov novi klub Kolina iz Ustikoline ima stadion blizu rijeke, ali poznavajući Harisa Kordu on tu neće biti samo da bi pecao.
Izvor – likestory.info
