Zemlja se voli, država se trpi, ali ono što je nama kao Bosancima jako bitno je da samo onda kad svoju državu doživljavamo kao svog najvažnijeg životnog saveznika, možemo se nadati nekoj budućnosti
Povodom Dana nezavisnosti BiH Koordinacija zajednice Bošnjaka u Foči organizirala je program u kompleksu Aladža džamije. Sa skupa kojem su prisustvovali povratnici, predstavnici povratničkih, boračkih i udruženja žrtava rata, upućene su čestitke povodom značajnog datuma u historiji naše zemlje.
– Zemlja se voli, država se trpi, ali ono što je nama kao Bosancima jako bitno je da samo onda kad svoju državu doživljavamo kao svog najvažnijeg životnog saveznika, možemo se nadati nekoj budućnosti. Zato je jako bitno voditi računa o svim bitnim datumima naše historije i o svojoj zemlji Bosni – kazao je književnik, profesor Hadžem Hajdarević.
Četiri stuba identiteta
Pripadnost Bosni jedan je od četiri stuba bosanskog identiteta. Hajdarević je istakao kako pripadamo generaciji koja je izgubila vrijeme u popunjavanju praznina u vlastitoj svijesti. Malo ili ništa ne znamo o 1350. godini i pobjedi bana Stjepana II na Bobovcu, o Tvrtku I Kotromaniću, o brojnim datumima i važnim ličnostima iz historije zemlje kojoj pripadamo.
– Zato su te praznine, stvorene kroz školstvo i naš nemar, uvjetovale da nas se vrlo često zbuni i pitanjima koja se samo djeci postavljaju. Postoji li bosanski jezik, postoje li Bošnjaci, postoji li Bosna, jer samo neznalicu, neuka čovjeka ili mazluma možete zbuniti tim pitanjima – ističe Hajdarević.
Drugi stub identiteta je osjećaj pripadnosti narodu, Bošnjacima ili Bosancima, što su sinonimi. Foča je 47 puta u drugom svjetskom ratu pripadala jednoj ili drugoj vojsci, a 40 posto muslimanskog stanovništva u ovoj općini je ubijeno, a da kasnije o tome nismo puno znali. Treći stub je, kaže Hajdarević, naša vjera, a četvrti je bosanski jezik.
– Sve do pojave Austrougarske, i katoličko, i pravoslavno, i muslimansko stanovništvo u Bosni je svoj jezik nazivalo isključivo bosanskim. U pravoslavnim crkvama se govorilo bosanskim jezikom. Ali javljaju se dva jeziva sindroma, sindrom kolonijalne i sindrom kolonizirane svijesti. Bosna je uvijek bila meta kolonizatora, od papinskih križara, preko Osmanlija, Austrugara, a najgore je što se u vremenu u kojem mi živimo dešava kolonizacija naše svijesti. Ovdašnji čovjek najčešće ne razmišlja glavom tla odakle dolazi, zemlje koja ga je iznjedrila, već glavom Beograda, Zagreba, Teherana, Ankare, iz druge pozicije uspostavlja svoj odnos prema sebi. Zato su ovakvi datumi važni u tom postupnom dekoloniziranju vlastite svijesti – istakao je Hadžem Hajdarević, te dodao da smo narod koji izbjegava da se sjeća i pamti.
– Bosna je odbranjena, a granica na Drini je uzdignuta do nebesa. Važno je da tu državu i tu granicu mi u sebi nosimo. Ima jedna lažna floskula: “Nema Bosne bez Bošnjaka, Srba i Hrvata”. Nema Bosne bez bosanskih patriota, bez onih koji su odgovorni za Bosnu. To je istine, sve druge su prolazne i lažne – poručio je Hajdarević.
Mi smo tu i odustati nećemo
Dan nezavisnosti BiH u Foči se obilježava od prošle godine.
– To treba da bude u nekoj od gradskih sala, ali zbog pandemije i ograničenja to nismo u poziciji. Iz naše Foče, sa obala Ćehotine i Drine poručujemo da mi jesmo tu i odustati nećemo i ne smijemo – kazao je Izet Spahić, odbornik u SO Foča.
Obilježavanju je prisustvovao i državni poslanik Nermin Mandra (SDA), koji je upozorio da smo ponekad ravnodušni prema najznačajnijim praznicima države, kao da je suđeno da države traju iako su i velika carstva propadala. On je podsjetio da su Bošnjaci narod koji je stotinama godina živio pod tuđom vlašću, a na zasjedanju ZAVNOBIH-a prvi put legitimirani kao narod kojem, zajedno sa ostalima, pripada ova zemlja.
Jedan vuče naprijed, a dvojica nazad
– Voljeli smo tu zemlju. Većina nas. To je bila zemlja koja je izgrađena na plemenitim principima, na bratstvu i jedinstvu, antifašizmu. Bratstvo i jedinstvo je bilo jako od Triglava do Đevđelije, privreda je bila uvezana, vojska jaka, sport, obrazovanje … Trajala je 45 godina i raspala se u paramparčad, a većina je voljela. Nakon proglašenja nezavisnosti BiH traje 29 godina. 29 godina jedan vuče naprijed, a dvojica nazad. 29 godina slušamo kako žele da nestane ove zemlje. 29 godina progona, agresije, zločina, genocida i danas se na političkom planu na tome istrajava. Zato me nekad boli naša ravnodušnost. Nama Bošnjacima je luksuz biti ravnodušan prema domovini, nama domovina mora biti na prvom mjestu – kazao je Mandra.
Program u kompleksu Aladža džamije, svojim recitacijama, uljepšali su glumac Mirza Mušija i djeca fočanskih imama Ahmed Hodžić i Amina Arifović.
