Dok svaki dan u posljednjih 35 godina provodi čisteći otpatke koje drugi ostave na cesti, naporno radeći za skromnu mjesečnu plaću, Goraždaninu Muhamedu Spahiću mnogi ne bi ni zamjerili da je postupio drugačije kada je na cesti ugledao kovertu s novcem. Međutim, ima nešto u tom dobrom, poštenom, običnom bosanskom čovjeku što mu ne da da uzme ono što mu ne pripada.
Da je pronašao iznos, za koji on inače radi cijeli mjesec, pošteno je prijavio policiji, a koverta je stigla do vlasnika koji ju je nepažnjom ispustio na ulicu.
Muhamed je časno nastavio zarađivati svoj hljeb sa sedam kora, ne obazirući se na komentare u kojima ga hvale, govoreći da je poštenje u ovoj državi rijetkost, ali ni na one u kojima mu govore da je trebao postupiti drugačije. Nije prvi put da postupi tako, jer poštenje je vrlina koju je ponio iz kuće.
– Nikad ne bih sebi uzeo bilo šta što nije moje – jednostavnim riječima pojasnio je Spahić.
Kada bi je shvatali, kratka priča s ulica Goražda mogla bi biti putokaz mnogima s plaćama mnogo višim od Muhamedove, ali i recept za rješenje većine problema u ovoj zemlji.
AVAZ
