Klinički centar… Nisam želio da od toga pravim aferu, jer sam bio direktno uključen u slučaj jednog pacijenta, da se to ne protumači kao lično, ali jedan je pacijent iz tog centra otpušten totalno zapušten
Umjesto novinarske, dao sam se u ljudsku akciju. Zbrinut je, ne zbog posredovanja već zbog ljekarske procjene, u Opću bolnicu i krenulo je tako dobro. Od ivice smrti do velike nade, no sudbina je sudbina.
Teško mi je izgovoriti da je umro Senad Pezo: prijatelj, brat, nestvarno human čovjek. Umjetnik, ono, rođeni umjetnik, ljudina. Govorio sam o tome, ali o takvima treba ponavljati: u godinama kada nije imao od čega da živi, podstanar koji svaki dan čeka deložaciju iz malog stana, malo dijete, bez posla, Senad Pezo svu svoju umjetnost, koju je stvarao, prodaje i sav novac, do zadnje marke, poklanja fondaciji “Djeca Srebrenice” za školovanje djece koja su ostala bez oba roditelja.
Govorio sam mu da barem jedno djelo proda za sebe, podmiri troškove, barem mali dio – nije htio. Tako je skupio 70.000 maraka, pa još jedna, druga, treća akcija – preko 150.000 maraka je dao toj djeci, a svom djetetu ni marke. Našoj djeci ljubav, pažnju, obrazovanje, a djeci Srebrenice sve to i novac za školovanje. Svake godine on je taj koji je dodjeljivao nagradu CD ličnost godine. Njegov rad je bio nagrada. Nije ni to htio da naplati. Niko toliko Bosne nema u svojim djelima koliko Senad Pezo. Sve što je stvorio – od Kulina bana, bogumila, Tvrtka do danas – sve je samo i isključivo Bosna. Lahka ti Bosna, brate.
face.ba
