Kao i većina zdravstvenih ustanova u Bosni i Hercegovini, tako i JU Dom zdravlja “Dr. Isak Samokovlija” u Goraždu suočava se sa nedostatkom medicinskog kadra, a najveća potreba je za pulmologom i pedijatrom.
– Mi smo 2019. ostali bez pulmologinje koja je nakon završene specijalizacije kod nas radila šest godina, a onda nastavila rad u Sarajevu. Od tada kreću problemi. Na konkurs se niko nije javljao, pa smo morali angažirati našeg bivšeg uposlenika, penzionisanog dr. Ferida Tutića, koji je nažalost u novembru 2021. preminuo od posljedica koronavirusa. Evo već godinu i po primorani smo da angažujemo ljekare iz Sarajeva koji većinom očitavaju snimke koje im šaljemo online, a jednom sedmično dolaze da pregledaju pacijente. Što se tiče pedijatra, imamo jednog, ali prema sistematizaciji, potreban je još jedan. Sa specijalizacije bi se naredne godine trebao vratiti jedan pedijatar, ali nakon tri godine ponovo ćemo ostati bez jednog jer doktorica koja trenutno radi ide u penziju – objašnjava Čengić.
Dom zdravlja u Goraždu ima po jednog ginekologa, neurospihijatra i fizijatra, što je, kako kaže Čengić, za sada dovoljno. No problem je sa ljekarima porodične medicine i doktorima medicine.
– Vrlo je velika fluktuacija kadra. Trenutno ih je 11, ali već za dva mjeseca ostajemo bez dvoje kolega, jedan doktor odlazi na specijalizaciju, a drugi prelazi u drugu ustanovu. Imam najave da će u narednim mjesecima još ljekara otići. To je najveći problem, što se stanje sa brojem kadrova mijenja iz mjeseca u mjesec – kaže Čengić i dodaje:
– Odlaze mladi ljekari nakon što neko vrijeme provedu u službama porodične medicine i terenskim ambulantama, zbog dobijanja specijalizacije. Zbog toga smo primorani primati nove, ali sada je i to problem jer ih jednostvano nema na tržištu. Situacija je takva da iz većih zdravstvenih centara u državi ljekari odlaze na zapad, a onda te ustanove povlače kadar iz manjih sredina – naglašava Čengić.
Istakao je i “problem ogromnih razlika u statusu ljekara i medicinskih sestara od kantona do kantona”.
– Medicinski kadar u Bosansko-podrinjskom kantonu (BPK) na začelju je. Imamo kolektivne ugovore, ali kad poredite prava koja su zagarantovana tim ugovorom ljekarima i medicinskim sestrama, primjera radi, u BPK i Kantonu Sarajevo, velike su razlike. Zbog više satnice i koeficijenata ljekar u Kantonu Sarajevo ima veću plaću od kolege u BPK od 300 do 500 KM. Slična situacija je i sa srednjim medicinskim kadrom. I to je jedan od razloga zbog kojeg zdravstveni radnici traže bolja radna mjesta, kako unutar BiH, tako i izvan naše zemlje – kazao je Čengić.
faktor.ba
