Da mi nije bilo ovog doma, umro bih, ne bih imao gdje, kazao je Sudić
U Domu za stare i iznemogle osobe u Goraždu 54 životne priče stale su pod jedan krov. Utočište u ovoj ustanovi pronašle su osobe starosti od 50 do 100 godina, uglavnom iz Goražda i okoline, ali i KS.
Samir Sudić, koji je u posljednjih godinu proživio iskušenja dovoljna za cijeli vijek, kazao je kako bi, vjerovatno, umro da nije bilo Doma.
Povreda noge
Rođeni Čajničanin koji posljednjih decenija živi u Goraždu u decembru prošle godine liječio se zbog povrede noge.
– Onda sam dobio koronu. Komšije su zovnule Hitnu pomoć i prebacili su me za Sarajevo. Znam samo da sam sebi došao 17. januara. Kad sam ih upitao gdje sam i koji je datum, kažu da sam “profulio” sve blagdane i Novu godinu – ispričao nam je Sudić.
Tokom liječenja dobio je i dekubitis. Nakon dva mjeseca u Sarajevu upućen je za Goražde.
– Hitna me dovukla pred kuću, ali je u međuvremenu sve zaledilo, cijevi popucale, voda tekla 10 dana, struja isključena. To mi je i sreća jer bih ja ušao u kuću pa bih i umro gore. Vozač me pitao gdje da me vozi, a ja sam mu rekao pod most – prisjetio se Sudić.
Pomoć rođaka
Dom za stare, gdje su mu osigurani smještaj, hrana i ljekarska pomoć, bio je jedino rješenje. Zaliječio je dekubitis, ali se povreda noge zakomplicirala, pa mu se morala ugraditi totalna proteza koljena. Zavod zdravstvenog osiguranja odbijao je njegove zahtjeve, a najteže mu je palo to što ga je i Ministarstvo zdravstva BPK odbilo dva puta. S nekoliko adresa stiglo je manje od 1.000 pa je 9.900 KM, koliko je bilo potrebno za operaciju, za Samira bio nedostižan iznos.
– Rođak iz SAD pitao je jednu radnicu ovdje ima li iko iz familije Sudić, pa je slučajno saznao za mene. Tako mi je on poslao pare i sad se oporavljam od operacije. Da mi nije bilo ovog doma, umro bih, ne bih imao gdje – kazao je Sudić.
Ovdje sam rahatnija
Dika Fidahić ima 80 godina i do prije nekoliko mjeseci živjela je u Hrenovici kod Pala.
– Stara je kuća, ona nekadašnja austrijska, u jednoj prostoriji 14 prozora, a ja stara, bolesna, ne mogu sebi naći ni da jedem. Sad mi je fino. Sestre me paze. Ovdje sam rahatnija nego što sam kod svoje kuće bila. Hrana kako-kad, ali ne možeš ni nabaviti nešto specijalno, jer ovdje nas je mnogo – kazala je Dika.
Novi ugovori
Nakon pandemije koronavirusa dodatne probleme u funkcioniranju ustanove donijela su poskupljenja svih namirnica i energenata.
– Imali smo mnogo veća ulaganja u higijenska i druga sredstva, pa se ovo samo nadovezalo. Zbog poskupljenja dobavljači su prekinuli ugovore, morali smo potpisati nove, pa nije lako, ali se uspješno borimo – rekao je direktor Doma Anes Begović.
Lož-ulje za grijanje do početka proljeća osigurano je uz pomoć donatora.
