Zavičajni muzej Goražde u posjedu je zanimljivog artefakta. Keramičke cijevi za vodovod ili čunkovi pronađeni na lokalitetu Podvranovina datiraju iz osmanskog perioda.
Kustos Zavičajnog muzeja Admir Džemidžić napominje da ih je prilikom pripreme terena za izgradnju vikendice pronašao vlasnik parcele, koji ih je donirao muzeju.
Dodaje da su pronađena tri čunka – keramičke cijevi za vodovod kojima je voda sa izvorišta u Podvranovini dovođena u naselje Deševa, gdje je u osmanskom periodu, smatra se, postojao vjerski objekat u 17. stoljeću, što još nije dokazano.
– To će neka buduća istraživanja odgonetnuti ali uglavnom cijevi su rađene od gline i i postoji tzv. ženski i muški dio koji su se spajali pastom lučumom, pravljenom od pamuka i mrvljenog gašenog kreča, gdje bi se ti spojevi dobro uvezali i ne bi bilo gubitka vode. Na cijevima se vidi baza takođe rađena od gašenog kreča, sitnih kamenčića i pijeska da ne bi došlo do ulijeganja tih cijevi, tako da su imali savremeni sistem snabdijevanja pitkom vodom u ovom slučaju i ovo je pravi dokaz da je sve tada bilo organizirano – pojašnjava Džemidžić.
Dodaje da ovaj pronalazak još jednom potvrđuje i da se vodilo računa o kvalitetu života u tom periodu.
– Možemo to gledati i sa religijskog aspekta jer nova vjera koja dolazi u postsrednjevjekovnom periodu, nakon pada Bosanskog kraljevstva, zahtijeva i pranje pet puta dnevno odnosno uzimanje abdesta, tako da je u svim objektima trebalo dovesti pitku i čistu vodu. Ovakve cijevi pronađene su i na Hranjenu i u Osječanima i u Prači pored Semiz Ali-pašine džamije gdje je postojao i hamam koji je imao i podno zagrijavanje prostorija, što je sistem koji je preuzet od starih Rimljana, a vjeruje se da je tu voda dovedena nekih kilometar i po od samog hamama – kazao je Džemidžić.
Naglašava da dužina čunkova varira od 36 – 37 cm te da su veoma precizno izrađeni. Zavičajni muzej Goražde zahvaljuje vlasniku na donaciji a kustos napominje da su pored keramičkih postojali i drveni čunkovi tzv. Tomruci. Rađeni su od borovog drveta i nažalost na našem području nema sačuvanih.
