Goraždanka osniva humanitarno udruženje U vlastitoj sudbini Lejla pronašla motiv za humanost Simboličnim ali od srca donacijama Goraždanka sa sarajevskom adresom Lejla Hubjer podržala je nekoliko goraždanskih udruženja.
Vlasnica je trgovine polovne odjeće, pa je novčane darove za kupovinu užine za jedan broj osnovaca, kao i podršku djeci bez roditeljskog staranja, udruženjima osoba oboljelih od PTSP-a i karcinoma, te udruženju koje se bori protiv nasilja nad ženom.
– Ovo je jedan lijep grad, sa prelijepom rijekom, kojem se svakog vikenda vraćam. Na ovaj način ispunim svoje srce – kaže Hubjer. Iskušenja kroz koja je i sama prošla i uspomene koje ne blijede motiv su više za ovakve akcije. Lejla je djetinjstvo provela u Goraždu, a njen život sve do desete godine izgledao je kao i kod većine njenih vršnjaka.
– A onda se dešava porodična tragedija koja je obilježila moj život. Ostala sam bez majke, a moj otac biva smješten u bolnicu. Zato sam prebrzo sazrela. Mene i mlađeg brata nastavlja odgajati nana, sve do moje 16. godine kada zbog ratnih dešavanja, uz pomoć komšinice pokojne Biljane, u aprilu 1992. godine izlazimo iz Goražda prema Pljevljima, a onda u Beograd kod tetke i tetka – priča nam Lejla. Sa mlađim bratom tamo je nastavila školovanje.
– U samom Beogradu kao da je bio rat, samo što se nije pucalo. Sve iz Bosne i Hrvatske imalo je refleksiju i na Beograd. Zbog teške finansijske situacije u kojoj se nalazila većina stanovništva tetak i tetka nisu mogli da se brinu o nama i onda smo smješteni u Dom za nezbrinutu djecu. To je bilo šokantno za nas – kaže Lejla. U Domu je provela godinu a njen brat četiri, a život u takvom ambijentu bio je važna životna škola. Tamo je upoznala prijatelje s kojima je i danas u kontaktu, Dragoljuba, Ljubicu, Srđana, Leonarda, Maru, Snežanu … Godišnje se okupe i sjete teških, ali s druge strane i lijepih dana. U Goražde se vraća 1996. godine. Počela je raditi, zasnovala porodicu, ali postepeni odlazak stanovništva, loša ekonomska situacija i želja da svojoj djeci omogući bolje uvjete za život, primorali su je da se trgovinom nastavi baviti u Sarajevu.
– Tamo nastavljam raditi, a istovremeno osnivam udruženje „Hanimani“, koje će se baviti humanitarnim radom. I zbog toga ću se vraćati u svoje Goražde kako bih, koliko sam u mogućnosti, pomogla mojim sugrađanima i barem dijelom uzvratila za sve što mi je moj grad dao – kaže Lejla Hubjer.
