Nudžeim Džihanić, ministar finansija u BPK-u falsificirao je diplomu, a sud mu je izrekao uslovnu kaznu – u zatvor će samo ako ponovo falsificira diplomu.
Kada su upitali nekog džeparoša: ‘Kako ide?’, lakonski je odgovorio: ‘Kako se uzme!’. Ili zatvorenika: ‘Zašto si u zatvoru?’, rekao je: ‘Zbog konkurencije… Pravio sam isti novac kao država’.
Naravno, ne krivotvori se samo novac, koji je roba kao i sve drugo. Falsifikuju se diplome, vozačke i prometne dozvole, testamenti, bilance, licence. Toga je oduvijek bilo i biće. Nekada manje, nekada više, ali država (pravosudni sistem) tu bitku ne smije izgubiti jer je to njena osnovna uloga i zadatak. Najviše zbog onih koji su daljim i težim putem stigli do cilja.
A cilj je uvijek isti – na korektan način steći diplomu i raditi pristojan, i pošteno plaćen, posao. Bez prečica i stranputica, laganja i krivotvorenja, i stranačkog ili bilo kojeg drugog uplitanja u zakonske procedure. Pojedinac može pokušati da prevari, a obaveza pravne države je da ga spriječi u tome. Osim, ako su interesi stranaka na vlasti iznad zakona?
Presuda u ime politike
Slučaj Nudžeima Džihanića, ministra finansija u Bosansko-podrinjskom kantonu, jedan je od nebrojnih primjera kako funkcioniše sistem u neuređenom društvu ili korumpiranoj državi u kojoj je ko zna koliko lažnih diploma. Među njima, i ministrova… Tako je presudio Opštinski sud u Goraždu i donio presudu “u ime naroda”. Koja je, istina, više “u ime politike”, jer je postupajući tužilac predložio nagodbu i Džihaniću je izrečena uslovna kazna.
Paradoks (sudske) presude ogleda se u prijetnji da “ukoliko Nudžeim Džihanić ponovi kazneno djelo, uslovna kazna se automatski pretvara u zatvorsku kaznu”. Što znači da – ako ministar opet falsifikuje diplomu (ne znam što će mu dvije diplome), onda će ići u zatvor, a do tada, može biti ministar. Da smo normalni, poludjeli bi.
Pitam kakav je uopšte smisao krivičnog zakonika i otkud toliko krivičnih djela – od krivotvorenja isprava, raznih prevara, pljački, neovlaštene upotrebe oružja, eksplozivnih naprava, izazivanja opšte opasnosti, korupcije ili trgovanja uticajem. Kriminalnih radnji po kojima je Bosna i Hercegovina među prvima u Evropi. Zar nije smisao kažnjavanja i u odvraćanju drugih da ne čine takva i slična djela? Zar nismo svi jednaki pred zakonom?
Nekako, preovladava logika – s jedne strane, “kad mogu oni, mogu i ja” (misli se na partijske kadrove) ili “pošteno, pa ko koga prevari”, a sa druge, one većinske – osjeća se nepodnošljiva apatija i beznađe javnosti koja to nikada nije postala (javnost se formira u odnosu na problem, pa se čini da problema nema). Građani Bosne i Hercegovini ne znaju koristiti, mirne i masovne proteste, kao svoje osnovno oružje i vršiti pritisak na sve poluge vlasti da isprave svoje greške. Kako to, recimo, rade u Rumuniji.
Prilika koja stvara lopova
Razlog je vrlo jednostavan. Nacionalni “koncept vladanja” i proizvodnja (i ravnoteža) straha, potpuno je paralizirala javnost koja više ne može objektivno prepoznati probleme. Ljudi vide i čuju da je teški nered i moralni sunovrat u društvu i državi (SDA, iz koje dolazi Džihanić, ne smatra da ima nešto sporno u tome što je ministar falsifikovao diplomu), ali ne mogu da govore. Kao ona tri majmunčića, od kojih jedan ima ruke na očima, drugi na ušima, a treći na ustima.
Građani naprosto ne shvataju da su oni te ljude birali, da ih plaćaju i da ih mogu, u svakom trenutku, opozvati. Naprimjer, ako donose odluke koje nisu u interesu većine, ako lažu, kradu, zavađaju narod, prave štetu i ako ne rade posao za koji primaju visoke plate… Ne treba čekati izbore. Četiri godine su preduge, dok se računi i državni dugovi svakodnevno gomilaju. To ministar finansija najbolje zna ako je već krivotvorio diplomu Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, a ne nekog “dopisnog”, putem interneta. Doista mu se mora odati priznanje.
Kada bi javnost znala da koristi svoje ovlasti i mehanizme kontrole, bilo bi mnogo manje Džihanića i njemu sličnih. Političari bi strogo pazili šta rade, jer je “prilika ta koja stvara lopova”. Ili džeparoša, jer se zna (narod zna) u čije džepove oni zavlače ruke. Izborne pogreške se moraju veoma brzo i u hodu popravljati, jer vrijeme nikog ne čeka. Ide svojim putem prema naprijed.
Zdrava konkurencija je preduslov svake političke utakmice.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera
