Nakon što je u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari otvoren Muzej komande holandskog bataljona pod nazivom „Srebrenički genocid – neuspjeh međunarodne zajednice“, reagirao je viši stručni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava UNSA, Muamer Džananović. – Na kakav apsurd pristajemo. “Srebrenički genocid”!? – pita Džananović, ističući da samo Bošnjak može pristati na to da genocid bude sveden na prostor izvršenja.
On podsjeća da se članom 2, UN-ove Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. godine, pod genocidom podrazumijeva bilo koje od krivičnih djela počinjenih s namjerom da se potpuno ili djelimično uništi jedna nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa: ubistvo, uzrokovanje teških tjelesnih ili mentalnih povreda, namjerno podvrgavanje životnim uvjetima koji dovode do potpunog ili djelimičnog fizičkog uništenja jedne grupe ili naroda, uspostavljanje mjera s namjerom sprječavanja rađanja u okviru naroda, prinudno premještanje djece iz jedne grupe u drugu.
– Dakle namjera za uništenje jedne nacionalne, etničke, rasne ili vjerske grupe. Prostor, u ovom slučaju srebrenički, je daleko od prvog plana.
Interesantno bi bilo da neko prilikom sjećanja na žrtve holokausta u Aušvicu zločin svede na prostor, pa kaže “aušvički holokaust”.
“Srebrenički genocid” gotovo je usvojen kao pojam, baš kao da je genocid u Srebrenici izdvojen iz procesa genocida koji je izvršen u našoj zemlji, kao da egzistira u nekom prostoru samo za sebe. Srebrenica jeste simbol genocida nad Bošnjacima u BiH i svaka godišnjica i prilika trebala bi biti povod da se sjetimo i odamo počast svim žrtvama genocida u BiH.
Na kraju, mnogi Bošnjaci koji su se našli u Srebrenici jula 1995. doživjeli su reprizu zločina iz svoje Kamenice, Cerske, Konjević Polja, Zvornika, Bratunca … – navodi u svojoj reakciji Muamer Džananović.
AVAZ
