Danima već iz Višegrada stižu dramatična upozorenja čelnika lokalne zajednice kako je sudbina Mosta Mehmed-paše Sokolovića neizvjesna ako Drina ponovno nabuja pa dostigne vodostaj kakav je imala prije sedam godina.
Načelnik općine Mladen Đurević, inžinjer geodezije po struci, tvrdi da bi moglo doći čak i do urušavanja mosta u slučaju da ovoj ćudljivoj rijeci prostor između lukova postane pretijesan pa se izlije preko ćuprije.
Za to eksplicitno krivi izvođača radova na restauraciji bh. nacionalnog spomenika, pojašnjavajući da je nasipanjem kamena podignuto korito rijeke i smanjen protok ispod mosta. Istovremeno, predsjedavajući Skupštine općine Višegrad Bilal Memišević kaže da iz mosta i nakon obnove raste trava te se pita zašto je to tako ako je u projekt investirano više od 10 miliona maraka.
Sve vijesti koje stižu iz Višegrada treba pažljivo izvagati, jer već godinama u tom gradu traje politički rat između SDS-a i SNSD-a. Ćuprija je obnovljena u vrijeme i uz podršku SDS-ove vlasti, dok je SNSD-u draži Andrićgrad, pa dok jedni sada mjere zapreminu vode i broje busenje iz kamenih blokova, drugi potpisuju peticiju protiv preseljenja općinske administracije u Andrićgrad i podsjećaju da ni Hidroelektrana Višegrad nije najstabilnija, jer je u njoj još prije rata uočena rupa.
Politika se miješa u sve, pa i u “odokativne” procjene statike mosta, ali je nedopustivo da struka na sve izjave još ostaje nijema i gluha. Izuzev Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, iz koje tvrde da procjenu ugroženosti višegradske ćuprije može dati samo tim koji je radio na restauraciji mosta, ne oglašavaju se ni finansijer niti izvođač radova, što daje prostora za dodatne sumnje i špekulacije.
Višegradska ćuprija dio je najznačajnijeg kulturnog blaga naše zemlje, koja nema mnogo takvih spomenika. Mehmed-pašin most nama je i Ajfelov toranj i Kineski zid i Kip slobode. A vijest da je neki neodgovorni varilac ugrozio stabilnost tornja u Parizu u Francuskoj bi bila signal za uzbunu i mobilizaciju političke, stručne i cjelokupne javnosti.
Piše: Alen Bajramović
