Piše: Slavko Klisura
Danas, dok se u nekoliko sati „ trpaju“ ljubaznost i sva muška pažnja prema ženama i licemjerno izgovaraju i pišu lijepe rečenice za ljepši spol, daju se silne pare za cvijeće i jednogodišnje poklone ,dok brojne dame same sjede, slušaju bučnu muziku i jedna drugoj čestitaju praznik koji bi trebalo da slavi njihove uspjehe koji su beskrajni, jedna nježna djevojka, suzna, hrabra,brižno bdije nas bolesnim bratom…
Njeno srce bije ritmom ljubavi i velike ljudske nade… Ona je junakinja. Ona je i danas simbol vječne hrabrosti žena i snage koja je nemjerljiva…
Medina Delić, djevojka čije ime treba da izgovaramo sa pažnjom i poštovanjem..
Uljuljkani u privid slavlja povodom praznika koji bi zapravo trebao biti simbol borbe za prava žena u muškom svijetu, zaboravljamo koliko smo zapravo daleko jedni od drugih…
Priča o Nedimu i Medini treba da nas vrati u svijet zbilje i jedne drugima..
Pomozimo im!
Uradimo sve da se na njihova lica vrate nada i osmjesi.
Da bi smo i mi sutra imali razloga, da na istini o našoj ljudskoj solidarnosti i samopoštovanju vraćamo osmjehe i na naša lica.
Ali, iskrene!
Ne ove prigodne, praznične.
Koje će već sutra izbrisati poneki mamurluk i svakodnevnica u kojoj se tako očajnički gubimo…
Gorazde Portal
