Poznati publicista Nedžad Latić objavio je na portalu “The Bosnia Times” osvrt o odbijenom zahtjevu za reviziju presude u tužbi BiH protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu. Tekst prenosimo u cijelosti:
“Mogu se zakleti da bih, kada bih se našao licem u lice sa žrtvom/šehidom iz Srebrenice i bio upitan šta sam ja to učinio za njih, zaplakao kao i rahmetli Alija Izetbegović kad je primio grupu Srebreničanki i rekao da ništa više nije mogao učiniti i dati za Srebrenicu, nego što je učinio i dao.
Ahmić je gori od Softića
Prvi sam pisao i javno u jednoj emisiji na FTV-u ukazao na nekompetetnost advokata Sakiba Softića i stoga posumnjao u pozitivan ishod presude po Tužbi BiH protiv Srbije. Zato sam od bošnjačke populističke marve bio okarakteriziran kako protežiram pročetničke stavove. Kritike i sumnje sam uputio na politiku rahmetli Sulejmana Tihića koji je među tadašnjom bošnjačkom vjersko-nacionalnom elitom slovio kao prosrpski igrač i „tuđi čovjek“. Tihić se na te moje kritike pojadao svom jednom suradniku ustvrdivši da griješim jer da Softić nije njegov izbor već njegovog prethodnika u Predsjedništvu BiH Beriza Belkića, te da on i smatra da je skromnih pravnih sposobnosti. „Šta sam ja više mogao učiniti?“ pravdao se Tihić. „Ostavili su mi Softića i nisu dali ni jednu marku za finansiranje Tužbe!“ Navodio je primjer kako je u Americi skupljao novac za Tužbu i da je iskupio mizernu svotu, dok su istu noć Hrvati iskupili oko 2 miliona dolara za odbranu svog generala Gotovine.
Zato sam uporno pisao da se Softić treba zamijeniti, ali Bakir Izetbegović nije mario za moje prijekore i vapaje.
Ali, ima još jedan tako problematičan slučaj na koji sam ukazivao i na koji se B. Izetbegović oglušio. Radi se o Amiru Ahmiću, aktualnom „bošnjačkom oficiru za vezu“ u Haagu. Ahmića su, kao i Softića, vjerovatno kao bivšeg pripadnika AID-a, u Haag poslali tadašnji reis Mustafa Cerić, a na preporuku Irfana Ljevakovića, nekadašnjeg visokog funkcionera u AID-u.
O kakvom se opasnom namazanderu radi, predočit ću javnosti prvi put. Prešućivao sam ovu informaciju jer sam se htio kloniti političkih idiotluka kakvih sam se naslušao i nagledao dok sam bio blizak toj bošnjačkoj nacionalno-vjerskoj bulumenti koja je kreirala kadrovsku politiku.
Jednom mi je taj Ahmić donio „povjerljive“ informacije iz AID-a. Tvrdio je kako se sprema hapšenje petorice bošnjačkih ratnih komandanata među kojima je bio i Nezim Halilović Muderis. Ahmić se pozvao na Nedžada Ugljena kojeg je okarakterizirao kao „ciuša“, što će reći da ga se sumnjičilo da je kao agent AID-a radio i za CIA-u. Navodno je Ugljen i predlagao da se spomenutoj petorici komandanata izdaju lažni pasoši kako bi pobjegli iz zemlje. Predlagao je da Muderis pobjegne u Saudijsku Arabiju, na primjer. Sav problem je bio u tome ko može dati dozvolu da se izdaju lažni pasoši. Prema Ahmiću to niko drugi ne bi smio, htio, niti mogao uraditi osim Alije Izetbegovića. I moja uloga je trebala biti baš u tome da taj i takav prijedlog iznesem Aliji u „četiri oka“. Nije da mu nisam povjerovao, jer sam već koliko je sutra ranom zorom otišao Muderisu u Konjic i upozorio ga na mogućnost hapšenja. Tim prije jer sam takve informacije dobivao i od jednog pripadnika UNPROFOR-a koji je u to vrijeme kontrolirao punktove na putovima prema Hercegovini.
Manje je bitno da li sam razgovarao sa Alijom na tu temu, dovoljno je reći da se nisu izdali pasoši, niti su komandanti hapšeni. Ali jeste bitno kako je tretiran Ugljen, koji će uskoro biti ubijen, i u šta su sve „aidovci“ profila infantilnog Ahmića bili spremni uvaliti i Aliju, pa i mene!
Zar ovo nije dovoljno zoran primjer kakva nas bulumenta SDA-ovih retardusa predstavlja u svijetu, koji opet, tako hedonistički žive na račun šehida, poput Amira Ahmića?!
Softić rekao da će „Šef sve izgladiti“
Očito se Bakir Izetbegović u svojoj avanturi i oslanjao na ovakve retarduse kad ih je pozvao da mu daju podršku na facebook grupama nakon što je otkrivena njegova igra sa podnošenjem aplikacije za reviziju presude za genocid u Haagu.
Odmah da kažem da Sakib Softić nije kriv iako će teško dokazati svoju nevinost na sudu jer, kako je saopćeno, podnesena je krivična prijava protiv njega. Ključna inkriminacija optužnice bi trebala biti lažno predstavljanje, zbog čega je protuzakonito priskrbio sebi honorar u iznosu od 150 000 KM. Koliko znam od sudionika ekspertog tima koji je radio na prikupljanju dokaza za podnošenje aplikacije za reviziju, Softić ih je upoznao sa pismom ICJ iz maja 2016. po kojem mu prestaje status aganta pri ICJ u Haagu. Na dramatičan upit sudionika sastanka šta, onda, on tu radi, Softić im je odgovorio da će to njegov „Šef izgladiti“ i da se on treba ponašati kao da ima legitimaciju agenta.
Ovo je poenta zapleta drame zvane „aplikacija revizije presude“! Ovdje leži dokaz da je Izetbegović svjesno i namjerno obmanuo ekspertni tim pa i cijelu javnost. Pitanje je samo iz kojih interesa i ciljeva. Sudeći prema svemu što „imamo na sonu“, uzimajući svakako i Izetbegovićeve izjave, odgovore na ova pitanja treba tražiti u njegovom odnosu prema Aleksandru Vučiću. Osobno sam od samog početka ukazivao na to da treba Izetbegovića „držati na oku“ jer da mogao sav posao istrgovati sa Vučićem. Vjerovatno je trgovina davno obavljena, a Vučić ovih dana dolazi u Sarajevo da u to ime popije „slatku“ kahvu s njim. I što se tiče Izetbegovićevih ciljeva, bar za sada, sve mu ide po planu i on stoga iskazuje svoju radost zbog susreta sa Vučićem.
Međutim, čim popije „slatku“ kahvu s Vučićem i telva koja se slegne u dnu džezve od te kahve bit će čemerno gorka za Bošnjake. Bit će to crni toz pun ksenofobije i mržnje prema bezosjećajnim evropljanima koji su, kako ih vide Izetbegovićeve pristaše, bili saučesnici u genocidu nad Bošnjacima. Eho takve ksenofobične retorike prema Evropi ovih dana razliježe se Bosforom. Zar ovo ne bi mogao biti politički cilj Bakira Izetbegovića da bi politički kurs zaokrenuo od Zapada prema Istoku, na način kako je to uradio njegov politički uzor Erdogan?!
To što će ova promjena političkog kursa izazvati krizu odnosa sa Hrvatima, Izetbegović kao i Vučić, mogu pravdati stavom da je predugo „šačica Hrvata“ remetila političke odnose Srba i Bošnjaka. Potom, promjena političkog kursa kojim bi se Bošnjaci još više približili Ankari i udaljili od Bruxellesa, sigurno će izazvati nacionalne podjele unutar bošnjačkog korpusa. I na to je, očito, Izetbegović spreman, jer vjeruje u svoju „vojsku“ koja mu se odazvala i daje mu bezrezervnu podršku na društvenim mrežama, pa i hutbama! Taj i takav Izetbegovićev populizam bi mogao definitivno potkopati temelje demokratije na kojima je Bosna i Hercegovina do sada (op)stajala!”
AVAZ
