Nakon što je član Predsjedništva BiH, Bakir Izetbegović, pokrenuo reviziju presude Međunarodnog suda pravde po tužbi BiH protiv Srbije za genocid, u našoj zemlji se ne stišavaju strasti.
Optužbe pršte na sve strane, a mnogi se pribojavaju kako će u BiH uslijediti najveća politička kriza od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Nacionalne oligarhije
Za Avaz.ba kompletnu situaciju prokomentirali su politički analitičari, koji smatraju kako ovo uopće nije nova kriza, već kontinuitet koji već traje godinama.
– Nisam siguran da i dogovorno ne produžavaju ovu krizu tri nacionalne oligarhije kako bi onemogućile pad svog utjecaja u biračkom tijelu. To čine na različite načine. Dragan Čović svako malo poteže pitanje trećeg entiteta, kao pretpostavke ravnopravnosti, Milorad Dodik organiziranjem referenduma i prijetnjama novim referendumima, a Bakir Izetbegović u najnovijem pokušaju, naravno, za koji se bojim da bi mogao biti povod najveće poslijeratne krize u BiH, povlačenjem potrebe revizije presude pred sudom u Hagu, i to deset godina nakon što je presuda izrečena i u tom vremenu nije učinjen niti jedan značajniji korak da bi se revizija utemeljila na iole ozbiljnim argumentima – kazao je prof. Slavo Kukić.
Smatra da cilj Izetbegovića nije revizija, već sprečavanje utjecaja unutar bošnjačkog biračkog tijela.
Kao izlaz iz očigledne krize Kukić vidi dva rješenja.
– Jedan je prirodniji 20. stoljeću, a to je rješenje po principu, što bi narod rekao “toljagu u ruke”, a drugi izlaz je da im se na izborima kaže “ne”. Taj izlaz je po meni jedini realan. Drugi izlaz je da građani BiH kažu dosta vas je više, birat ćemo druge, kakvi god da su, taman da su gori od vas, jer vi ste imali pred sobom 25 godina i umjesto da ste nas poveli u budućnost, vi ste nas odveli u 60. godine 20. stoljeća – zaključio je Kukić.
Osuda politike
Dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, Šaćir Filandra, kazao je za naš portal da je sasvim očekivano da politički subjekti iz Banje Luke oštro protestvuju i negoduju, budući da se mogućnost revizije presude tiče i dijela njihovog političkog nasljedstva.
– Indikativna je, u pozitivnom smislu, relativna suzdržanost Vučića (Aleksandra, premijera Srbije, op.a.), koji, mada je zauzet svojom kampanjom, očito ovo pitanje politički procjenjuje mnogo manje važnom nego što joj se daje publicitet – kaže Filandra.
On dalje navodi kako ne vjeruje da će doći do bitne političke krize, niti da za nju ima razlog.
– Potrebno je razjasniti da se ovdje radi o osudi jedne pogrešne politike i režima Miloševića, i da to ne ide na neke umanjene nadležnosti RS ili njihovih političara. To je nešto što se desilo u prošlosti i treba depoloitizirati to pitanje. To pitanje treba prepustiti sudovima, razdvojitiga – pravno od političkog – istakao je Filandra.
Skretanje pažnje
Menadžer u Centrima civilnih inicijativa (CCI) Adis Arapović smatra kako novonastala situacija odgovara nekolicini političkih aktera, jer nisu napravili mnogo na planu provođenja reformi, ispunjavanja onoga što su obećali kroz reformsku agendu, pisma namjere MMF-u i predizborna obećanja biračima.
– Sada se, naravno, otvorila beskonačna politička kriza na jednoj apstrakciji koja nikome u suštini ne donosi dobro – ni građanima, ni narodima, ni entitetima – rekao nam je Arapović.
Međutim, napominje, kriza skreće pažnju upravo sa tih neuspjeha i odgovornosti šefova vodećih političkih stranaka i njihovih uskih krugova.
– Vjerujem da je njima u glavi želja da se ovaj vakuum održi što je duže moguće, jer će nakon višemjesečnog ponora u koji ćemo tonuti svaki naknadni uspjeh biti pregolem. I onda oni valjda očekuju da ljudi zaborave sve što se trebalo desiti, da zaborave desetine hiljada radnih mjesta, investicije, poboljšani ekonomski ambijent, evropski kandidatski status, a da budemo sretni samo što se nije ponovo zapucalo – dodaje Arapović.
Poručuje kako je to “mantra” koja će se “prodavati” narednih nekoliko mjeseci, da će parlamenti i vlade, posebno na višim nivoima, biti vrlo vjerovatno na ivici blokade.
– Radit će se samo ono što se mora, i to će ići na štetu oba entiteta i svih naroda i građana, a privremeno u korist samo ovih vrhova piramida i nekolicine danas vladajućih političkih stranaka – govori Arapović.
On ne vidi konkretan izlaz iz krize, koja, smatra, može biti samo zaleđena.
– Kriza može djelimično biti ublažena na dva načina. Prvi način je da strani faktori, prije svega EU putem novca, odnosno kreditiranja od strane MMF-a i drugih adresa, utiče na naše vlade da nipošto ne naprave taj kardinalni potez, a to je blokiranje reformi. Drugi način, što će se vjerovatno samo od sebe i desiti, je pritisak armije nezaposlenih koji će još više biti izloženi socijalnim problemima zbog blokada koje će uslijediti – zaključio je Arapović.
AVAZ
