Posebnu ljubav i toplinu svaki Božić donese u dom porodice Marjanović u Tuzli. Naši domaćini Svetislav i Cica Marjanović već decenijama najradosniji hrišćanski blagdan dočekuju u krugu svojih prijatelja, a posebna radost i raspoloženje vladaju u njihovom domu na ovaj veliki dan.
Ekipa portala Klix.ba posjetila je Svetislava i Cicu na sam Božić, a atmosfera je bila radna, s obzirom da će svega nekoliko sati nakon naše posjete u njihov dom stići prijatelji s kojima će uz bogatu trpezu, kako to tradicija i nalaže, proslaviti rođenje Isusa Hrista.
“Sve ove godine Božić proslavljamo skupa sa svojim prijateljima. Istina, neke stvari su se promijenile, jer je mnogo ljudi umrlo, ali mi koji smo ostali njegujemo tradiciju proslave Božića i Bajrama. Jako lijepo se družimo, bude nam veoma ugodno, a zastupljene su sve vjeroispovijesti. Na ovim slavljima se ne gleda ko je ko, svi smo prijatelji, drugovi i svi smo građani ovog grada”, riječi su koje Cica izgovara na početku našeg razgovora.
Proslava uz 20-30 prijatelja
Ovaj veliki dan Svetislav i Cica ne mogu provoditi sa svojim sinom Draganom i kćerkom Draganom koji su svoje porodice zasnovali u Beogradu, ali na njihova vrata svakog Božića zakuca od 20 do 30 prijatelja.
“Sin i kćerka u Beogradu imaju svoje porodice. Imaju svoje goste, jer su porodični ljudi tako da rijetko dolaze na Božić nama. Moja porodica su sada ljudi iz ovoga grada”, nadovezuje se Cica, ponosna baka četvero unuka.
Rodom je iz sela pored Bijeljine, a u Tuzlu se preselila prije 43 godine. Tokom našeg razgovora prisjetila se i božićnih dana iz djetinjstva koje u njoj bude posebna osjećanja.
“Istina, u to vrijeme nismo imali stvari na izobilje, ali je za nas bilo sasvim dovoljno. Mama nam je na totalno drugačiji način pripremala proslavu Božića, nego što je to sad. Ona je u kuću unosila badnjak, ispod je stavljala slamu u koju je krila bombone, orahe i sve što je mogla u to vrijeme pronaći u kući. Mi smo djeca, kao mali pilići, čeprkali po slami i pronalazili sve to. To se polako izbrisalo, jer u gradu to ne postoji, ali je ostalo duboko urezano u moje sjećanje, nosim to sa sobom i to je razlog zbog kojeg proslavljam Božić. Skupimo se i na nekakav način dočaravamo djetinjstvo i protekli dio života”, kaže Marjanović.
Danas pripreme u domu Marjanovića traju dva dana prije dolaska Božića.
“Volim da sama smišljam recepte i dodajem određene sastojke, tako da svaki Božić kada je u pitanju hrana bude drugačiji. Naravno, tu je glavna pogača u koju se stavljaju novčanica, te zrno kukuruza i graha. Tradicija kaže da ko to pronađe bit će sretan i imat će napretka, tako da je pogača neizostavna i ona se nikada ne mijenja”, pojašnjava Cica koja je za ovaj dan pripremila i mnoštvo božićnih suhih kolača, kao i tortu.
Ljepota u duši
Osjećaje koje sam Božić u našoj sagovornici budi, kako nam kaže, riječima se ne može opisati.
“Dan osvane kao i svaku drugi, međutim tada se budi jedna posebna vrsta radosti u čovjeku. Božićni dan kada dođe čovjek se osjeća duhovno smireniji i mirniji, jednostavno osjećam jednu ljepotu u duši. To u meni budi svaki praznik. Tako se osjećam kada meni dođu ljudi na Božić, a isto tako se osjećam i kada odem prijateljima na Bajram, jer znam da su sretni i zadovoljni”, naglašava Cica.
Mnogo joj znači kada je božićna trpeza bogata, međutim, u vremenu i državi u kojoj živimo danas, nažalost nisu svi u prilici napraviti raznolika jela s kojima će počastiti svoje prijatelje.
“Tokom rata Božić sam slavila na jedan drugačiji način, veoma oskudno, ali smo opet svi bili u grupi. Ljudi su mi dolazili s linije te smo proslavljali naš veliki blagdan. Dovoljno je na stol staviti svijeću, pšenicu i glavicu luka koju ćemo svi skupa podijeliti i na kraju opet biti zadovoljni i ispunjeni, jer smo se okupili na jednom mjestu”, nastavlja naša sagovornica.
Netom nakon našeg razgovora s Cicom na kućnom pragu se pojavio i Svetislav koji se vratio iz crkve. Na ovaj dan, priča nam on, posebno mu nedostaju unuci koji se ujedno najviše i raduju Božiću.
“Tradiciju svake godine održavamo, a obilježavanje Božića uvijek dočekujemo jednom riječju radosno. Supruga je glavna za pripremu jela, ali i da ugosti naše prijatelje. Gosti svaki put budu zadovoljni, što pokazuje da smo kao domaćini uspjeli”, ističe Svetislav koji se i danas s osmijehom na licu prisjeća proslave Božića u rodnom Šapcu iz kojeg se prije nekoliko decenija preselio u Tuzlu.
klix.ba
