Burne su reakcije na gostovanje Elmedina Konakovića, ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, u programu Hrvatske radiotelevizije. Naime, on je izbjegao odgovoriti na pitanje da li je Hrvatska izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Izostanak odgovora Konaković je već u emisiji ocijenio diplomatskim potezom, no za bh. javnost tumačenje je dvojako. Od nepoznavanja presuda Haškog suda, do svjesnog izbjegavanja odgovora da ne bi narušio odnose s Hrvatskom, a na štetu Bosne i Hercegovine.
“To su teme sad, interpretacija pravnika, u kojoj se u toj presudi ‘šestorci’ za udruženi zločinački poduhvat može iščitati definicija u kojoj se kaže da je to projekat Banovine koju je živio Tuđman i da je on zapravo bio taj. Je li on bio taj, preko ljudi iz BiH ili je učešće formalno, to su te teme koje bi nam ovdje danas eksplodirale i bit ću tu diplomata da zadržim taj odgovor za sebe”, rekao je Konaković novinaru HRT-a.
Dok Konaković izbjegava odgovor, pravne činjenice su jasne. U presudama Haškog suda dokaza ne manjka. Lideri samoproglašene Hrvatske zajednice Herceg-Bosna Jadranko Prlić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Bruno Stojić, Berislav Pušić, Valentin Ćorić osuđeni su za Udruženi zločinački poduhvat na 111 godina. Vijeće je u ovom predmetu utvrdilo da je sukob između HVO-a i Armije RBiH bio međunarodni sukob. Dok u presudi protiv Darija Kordića i Marija Čerkeza za zločine u Ahmićima Žalbeno vijeće zaključuje da je Herceg-Bosnom upravljala Hrvatska, odnosno, tadašnji predsjednik Franjo Tuđman. A prije nekoliko godina isto je potvrdio i Anto Nobilo, advokat Tihomira Blaškića, generala HVO-a i jednog od optuženih za zločine nad Bošnjacima.
“Cijeli taj projekt Herceg-Bosne bio je projekt Republike Hrvatske putem bh. Hrvata. Naravno da je Hrvatska u tom sukobu bila agresor”, podcrtao je Nobilo.
Na presude Međunarodnog suda za ratne zločine podsjećaju i iz Udruženja žrtava i svjedoka genocida. Poručuju da se treba krenuti dalje, ali nikako ovim putem. Zaboravljanje činjenica ili podilaženje susjedima radi bolje saradnje, ne smije biti način.
“Mislim da treba ostati dostojanstven, da se ne treba spuštati na taj nivo. Činjenica je da se nijedan lider iz Bosne i Hercegovine nije spustio na taj nivo. Ne treba pognuti glavu i zanemariti činjenice”, kaže Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida.
Presude pokazuju da je Hrvatska bila itekako umiješana u agresiju na Bosnu i Hercegovinu. No, tri decenije kasnije, čini se, saradnja dviju država je u prvom planu. Pa tako ima i onih koji izbjegavanje odgovora ocjenjuju pozitivno.
“Namjera ovog saziva Vijeća ministara je graditi prijateljske i partnerske odnose sa zemljama u susjedstvu. Kad govorimo o izbjegavanju odgovora na to pitanje, možemo uvidjeti da upravo u tom pravcu ide i ministar Konaković. Narušavanje tih odnosa u ovom trenutku bi bilo problematično za obje države”, smatra Ilija Musa, profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.
Mišljenja su podijeljena. Od onih koji biraju isključivo budućnost, do onih koji prošlost ne zaboravljaju. Šta je vodilja ministra Konakovića, pa je postupio, kako kaže, diplomatski, pitali smo, ali iz njegovog kabineta odgovaraju da nije u prilici odgovoriti zbog sastanaka. Ipak, ministar se oglasio putem Twittera gdje je podsjetio da je u istom razgovoru kazao i to da se presude moraju poštovati, te da je to korak za dalje funkcionisanje.
