Bio mi je prvi direktor, a ja njemu posljednji.Prim dr Ferid Tutić…
Evo već su sati prošli nakon strašne vijesti, a nevjerica ne da riječima da izađu iz mene. Postoje ljudi za koje vam se čini da su oduvijek prisutni u vašem životu, i da će uvijek biti tu. Nekad vam se sudbine čudno prepletu, iako nikad o tome ne razmišljate, dok se nešto tragično ne desi pa vas baci u sjećanja i velike misli.Kada sam u ljeto 2006, friško sa fakulteta, započeo svoj radni odnos u Domu zdravlja Goražde, dr Ferid je bio direktor koji me je primio na posao.
Na toj funkciji, nakon isto ovako iznenadnog i tragičnog ishoda, naslijedio je moju mamu, rahmetli prim dr Edinu Čengić, koja je zajedno s njim i malom grupom vrijednih saradnika dizala Dom zdravlja nanovo iz temelja u burnim prvim postratnim godinama i doveli su ga na nivo respektabilne zdravstvene ustanove. Očinski blag i mudar, duhovit, vispren, ponekad “kratkog fitilja”, kakav sam i sam, nenadmašni šarmer…to su bile neke od osobina za koje će se svi složiti da su ga krasile i po kojima smo ga poznavali i zbog njih ga voljeli.
Uz to, kao decenijama jedini pneumoftiziolog u našem gradu, stekao je povjerenje i ljubav pacijenata a uvažavanje kolega i iz mnogo većih centara, nadišavši standarde sredine u kojoj je živio i radio.2019. godine, nakon nekoliko godina provedenih u zasluženoj penziji, odazvao se mom pozivu i vratio svome poslu, u ustanovu u kojoj je proveo cio svoj radni vijek. U teškim mjesecima koji su uslijedili, i traju još uvijek, kao jedan od ključnih specijalista u ovoj situaciji radio je svoj posao sa nesmanjenim elanom, na usluzi našim sugrađanima, bukvalno dok je mogao “gledati”, ni trenutka ne tražeći povlastice ni poštedu.
Kao što rekoh na početku, bio mi je prvi direktor, a ja njemu posljednji. Možda sam posljednji i sebi, ako uzmemo u obzir narodnu mudrost da nam je smrt bliža od kragne za vratom, a u ovim danima čini se prisutnijom nego ikada od ratnih vremena.Dragi naš Feride, hvala ti za sve! Nikada te nećemo zaboraviti, to ti mogu obećati, niti će nam tvoj odlazak iko moći nadoknaditi. Neka je vječni rahmet tvojoj plemenitoj duši. U teškim mislima posljednjih sati, pitam se jesam li mogao na poziciji na kojoj sam učiniti više da se ne završi ovako. Ako jesam, nemoj mi halaliti.
gorazdeportal.com
