Dr. Erma Ramić – Kunić završila je 2011 godine Filozofski fakultet u Univerziteta u Sarajevu, bachelor bosanskog, hrvatskog, srpskog jezika i književnosti naroda BiH. Dvije godine kasnije, tačnije 2013 postaje magistar bosanskog, hrvatskog, srpskog jezika i književnosti naroda BiH, a 2019 doktor nauka iz oblasti lingvističke bosnistike (historija jezika). Uz brojne radove Erma Ramić –Kunić izdaje knjigu “Čajničko četveroevanđelje”: tekstološko istraživanje, 2021 godine. Učesnica je brojnih naučnih i stručnih projekata. Povodom Dana državnosti Bosne I Hercegovine, sa doktoricom Ermom Ramić –Kunić razgovarali smo o jednom od najvažnijih datuma u historiji Bosne I Hercegovine, Čajničkom jevanđelju i drugim temama.
Prije svega, dr. Erma Ramić-Kunić hvala Vam što ćete zajedno s nama podijeliti radost obilježavanja Dana državnosti i govoriti o značaju obilježavanja 25. novembra. Na početku ovog intervjua, možete li nam reći zbog čega je važan ovaj datum za sve narode u Bosni i Hercegovini koji vole ovu zemlju?
Hvala Vama na pozivu!
novembar zasigurno predstavlja jedan od historijskih datuma države Bosne i Hercegovine. Na 25. novembar stvoreni temelji modernoj državi Bosni i Hercegovini, a važnost ovoga datuma je i u svjedočanstvu njenome povijesnom kontinuitetu. Posebnost 25. novembra leži u definiranju Bosne i Hercegovine kao zemlje svih njenih naroda, ali i činjenici da je na taj datum uspostavljeno teritorijalno jedinstvo Bosne i Hercegovine i zajamčena ravnopravnost i jednakost svih Hrvata, Muslimana i Srba u njoj. To nije samo datum, već i praznik za sve one koji Bosnu i Hercegovinu vide kroz prizmu slobodne i demokratske države. Nažalost, svjedoci smo da predstavnici pojedinih političkih elita 25. novembar ne doživljavaju kao bitan datum u povijesti države Bosne i Hercegovine što za posljedicu, između ostaloga, ima dalju podjelu među narodom i političikim akterima.
Povelja Kulina bana pogrešno se smatra rodnim listom bosanske državnosti. Ovakva konstatacija negira najmanje 200 godina postojanja Bosne kao države!
Postoje intelektualci i historičari koji smatraju kako bi se 29. august 1189. godine, odnosno datum kada je pisana Povelja bosanskog bana Kulina Dubrovačkoj Republici, trebao obilježavati kao Dan državnosti jer su u tom dokumentu satkani svi elementi bosanske državotvornosti, a kako bi se 25. novembar trebao obilježavati kao dan obnove Dana državnosti. Kakvo je vaše mišljenje o tome i koliko pridajemo uopće važnosti 29. augustu, odnosno Povelji Kulina bana?
Povelja bana Kulina pisana 29. 8. 1189. godine najstariji je poznati pisani dokument u povijesti Bosne. Ne mislim da je potrebno i(li) opravdano da se Dan državnosti obilježava na taj datum. Naprosto, Povelja Kulina bana pogrešno se smatra rodnim listom bosanske državnosti. Naime, ovakva konstatacija negira najmanje 200 godina postojanja Bosne kao države. Povelja bana Kulina najstariji je sačuvani bosanski državni dokument, ali ujedno i temeljno važni dokument bosanske pismenosti kao takve. Povelja nedvojbeno potvrđuje postojanje bosanske države u ranom srednjem vijeku, uključujući i njeno bosansko ime, baš kao što potvrđuje i povijesni kontinuitet bosanskog jezika i njegove višestoljetne pisane tradicije. Riječ je, dakle, o prvorazrednom historijskom izvoru od ključne važnosti za potvrdu milenijske povijesti Bosne, kao i njenog – bosanskog jezika, odnosno bosanske pismenosti. Povelja Kulina bana, dokument koji svjedoči da je Bosna već u 12. stoljeću imala uređenu državu i instituciju suverenog vladara. U skladu s tim, već se nekoliko godina unazad obilježava taj datum kao Dan bosanske pismenosti, a na inicijativu Bošnjačke zajednice kulture Preporod. Čini mi se da generalno država ne daje mnogo na značaju u obilježavanju 29. augusta pa samim time i Povelji bana Kulina.
Koliko pridajemo važnost srednovjekovnoj bosanskoj državosti i je li ona zanemarena u odnosu na period Osmanske i Austro-Ugarske vladavine kada je Bosna bila pod okupacijom?
Ne mislim da je zanemarana u odnosu na period vladavine Osmanskoga Carstva ili Austro-Ugarske Monarhije, ali jeste najviše na udaru različitih ideoloških tumačenja koja dolaze iz znanstvene i političke neobjektivnosti. Srednji vijek je temelj pa samim time i najpodložniji za različite vrste nacionalnoga i političkoga romantizma. Ono što je neosporno jeste da je Bosna u srednjem vijeku imala samostalnost i nezavisnost.
Stalno potencirane na važnosti jezika, posebno očuvanju pisma “bosančice”. Zašto je važno ovo pismo sa današnjeg stanovišta za državu Bosnu i Hercegovinu?
Jezik je u svojoj cjelini jedan od temeljnih postulata u očuvanju nacionalnoga identiteta. Kako je Bosna i Hercegovina od samih početaka bila na raskrsnici različitih utjecaja, sve je to ostavilo traga i na pisanu riječ. S današnjeg aspekta, trebamo biti ponosni na bogatu pismovnu tradiciju koju smo imali i imamo. U svojoj je višestoljetnoj historiji bosanski jezik zapisivan na pet različitih pisama: glagoljici, bosančici, arebici, ćirilici i latinici. Bosančica je tipično bosansko ćirilično pismo koje je svoj vrhunac doseglo u 17. stoljeću u okvirima takozvane krajišničke pismenosti. Bosančica je važan dio bosanske povijesti i identiteta jer su se narodi njome služili u okviru širega vremenskog okvira.
Ono što još nedostaje kuluturno-historijskom naslijeđu kod nas jeste društvena briga. Kada je u pitanju Čajničko evanđelje, prvenstveno mi je drago da je rukopis sada unutar granica Bosne i Hercegovine.
U medijima ste posebno govorili o važnosti očuvanja kulturno-historijskog nasljeđa i dok se nije vratila na mjesto gdje pripada niste odustajali od borbe za “Čajničko evanđelje”.
Kulturno-historijsko naslijeđe svjedok je i dokaz jedne epohe u razvoju pa je samim tim bitno za jedan narod i državu u cijelosti. Ono što još nedostaje kuluturno-historijskom naslijeđu kod nas jeste društvena briga. Osim toga, čini mi se da kolektivno nemamo svijest o značaju vlastitoga kulturno-historijskoga naslijeđa. Time nažalost ne možemo biti zadovoljni.
Kada je u pitanju Čajničko evanđelje, prvenstveno mi je drago da je rukopis sada unutar granica Bosne i Hercegovine. Ono što je problem, jeste činjenica da je jedan nacionalni spomenik iznesen iz države bez prethodne saglasnosti Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika. Postoji jadna procedura po kojoj je moguće jedan spomenik izmjestiti iz države kojoj pripada, što u slučaju Čajničkoga evanđelja nije bio slučaj. Rukopis je pisan na prostoru srednjovjekovne bosanske države, bosanskom poluustavnom ćirilicom i gledano s današnjeg aspekta predstavlja kulturno-historijsko naslijeđe svih naroda u Bosni i Hercegovini.
U današnje vrijeme kada je Bosna i Hercegovina na vjetrometini i izložena je različitim pritiscima i udarima, šta bi bila vaša poruka. Na koji način je najbolje čuvati bosansko-hercegovačku državotvornost. Šta bi to ustvari bila vaša poruka svima nama?
Nisam sigurna koji je najbolji način očuvanja državotvornosti, ali Bosna je oduvijek na vjetrometini, a ne samo sada. Zemlja smo koja je neprekidno i već dugo izložena različitim pritiscima i s istoka i sa zapada, nekada u većem, a nekada u manjem intenzitetu. Sve to zavisi od regionalnih i globalnih odnosa i prilika. Intelektualne, političke, kulturne, akademske snage u BiH koje vole ovu zemlju i žele joj dobro morale bi djelovati jedinstveno. Jedino se tako, i uz intenzivan rad na domaćem i međunarodnom planu, Bosna može jačati i sačuvati.
