Mjesec posta je vrijeme kada možemo saznati puno novoga o sebi i drugima, mišljenja je Dženan efendija Imamović, imam džemata Baćci u Goraždu. U razgovoru za Klix.ba ističe kako su duhovnost i pobožnost itekako mogući u vremenu izolacije, te da iz svega treba izvući pouke.
“Mislim na to da je ovaj svijet i život na njemu vrlo krhak, da smo upućeni jedni na druge, i pri tom ne mislim samo na ljude, nego na živi i neživi svijet koji nas okružuje ili čiji smo dio, da više moramo brinuti o onima koji su obespravljeni, bolesni i prinuđeni na svojevrsne izolacije i u periodu kada nisu proglašene izolacije kakva je ona koju sada živimo”, poručuje ef.Imamoivć.
Ističe kako je duhovnost stanje svijesti u kojem se čovjek predaje razvoju vlastitog duha, uglavnom kroz predanost Bogu, te kao takva nema nikakva prostorna ili fizička ograničenja.
Duhovnost živi kroz molitvu
“Vrijeme izolacije bi prije bilo dobra prilika da se vječno, metafizičko i nematerijalno stavi ispred prolaznog, svjetovnog i materijalnog nego da duhovnost bude sputana ili ograničena. Duhovnost živi kroz molitvu, razmišljanje i moralno življenje, a za sve ovo izolacija i ograničenja koja trenutno živimo nisu prepreka. Pobožnost je način života, od obreda i vrline, do žive svijesti o Bogu. Kao idealistička vrijednost i težnja za dobrotom ni ona se ne da sputati, a posebno ne izolacijom i ograničenjima koja i nisu tako velika kako nam se to možda čini budući da na njih nismo navikli ili da ih proživljavamo prvi put”, ističe Imamović.
Ograničenja u vezi sa okupljanjima u džamijama i drugim vjerskim objektima Imamović vidi kao dobru priliku za preispitivanje i iskren odnos.
“Doživljavam ih kao priliku i poziv svima nama da razmislimo koliko nam ta okupljanja zaista znače. Doživljavam ih kao priliku da razmislimo o svom odnosu spram džamije i džemata, da vidimo da li smo sebe i koliko ugradili i u džamiju i u džemat. Doživljavam ih kao priliku da svoj odnos prema džamiji i džematu učinimo iskrenijim, da često samo deklarativnu ljubav i pripadnost popratimo djelima, brigom i posvećenošću kako džamijama kao mjestima našeg okupljanja, tako i onima sa kojima se u njima okupljamo”, navodi efendija.
Sa svakom teškoćom dolazi olakšanje
Ističe da je ograničen dio obreda ili dešavanja u našem životu, ali da je i dalje dostupna većina ibadeta, posebno onih individualnih ili onih koji mogu biti izvršeni u krugu porodice.
“Sjetimo se da ibadete ne bi trebali svoditi samo na klanjanje namaza, post, zekat, hadž, učenje Kur’ana, mevluda, tevhida, zajedničke iftare i slično, već da bi pod ibadetom trebali razumijevati sva naša Bogu draga djela. Džematlije, naši prijatelji i komšije sa kojima smo djelili safove i okupljali se u džamiji i dalje su tu, u našem komšiliku, tako da to što nismo zajedno u džamiji ne znači da nas se sada ne tiču njihove potrebe i da možemo da njih zaboravimo”, naglašava Dženan ef.Imamović.
Vjeruje da je ovaj svijet i život na njemu imaju svrhu, da nije igra i zabava, i da su izazovi sa kojima se susrećemo dio Božijeg plana, a da je na nama da na odgovarajući način odgovorimo.
“Čovjek je prilagodljivo biće i često može učiniti više nego što misli da može. Vjerujem u Božiju milost i da, kako to Kur’an kaže – svakom teškoćom dolazi olakšanje, uistinu, sa svakom teškoćom dolazi olakšanje…”, poručuje efendija Imamović.
