– Žepu je izdao UNPROFOR, ali i kompletna međunarodna zajednica, obećanjima – držite se do 15. jula, zaštitićemo vas, pa do 23. jula, pa do 30. jula. Mi smo praktično 31. jula napustili ovu teritoriju – kaže Čardaković. Žene i djeca autobusima su prebačene na slobodnu teritoriju, više od 800 branilaca prešlo je u Srbiju i zatočeno je u logore Šljivovica i Mitrovo Polje, a manje grupe Žepljaka mjesecima su se krile po pećinama i na kraju šumskim putevima stigli do teritorije pod kontrolom ARBiH. Povratak u ovo mjesto počeo je vrlo brzo i tekao dosta dobro, sve dok stanovnici nisu shvatili da se obećanoj pomoći ne mogu nadati. – I ovdje, i u Americi je kako se ko snađe – kaže u šali 88-godišnji povratnik Hasan Halilović.
U Žepi radi samo petorazredna škola, nema ljekara, prodavnice …
– Slabo nam se pomaže. Sve su ovdje muslimani, ali na školi nam Sveti Savo tabla piše. Ogorčen sam na ove naše šta rade. Digoše pare, rasturiše Bosnu, kite se svojim narodom svi, a pare u džep. Da poštujemo i vjerujemo u džamiju i crkvu bilo bi nam dobro, i kiše i zime bi bile u redu, ali ovako ne mere nikako. Sve pojedini ljudi naturaju, ubacuju mržnju među narod – dodaje Hasan. Prema riječima Edina ef. Šljivara, glavnog imama MIZ Žepa, u ovom se mjestu danas živi teško.
