Fatihom za oko 3.000 žrtava Foče i spuštanjem bijelih ruža sa Karlovog mosta, preživjeli članovi porodica ubijenih, predstavnici udruženja porodica žrtava rata i delegacije različitih nivoa vlasti obilježili su godišnjicu zločina nad Bošnjacima iz ovog grada.
Ne smijemo zaboraviti
Elvis Čaušević ne odustaje od potrage za posmrtnim ostacima svoga dede Mehmeda Ćerimagića, poznatog fočanskog stolara, čiju uspomenu – stari stolarski metar, još uvijek čuva. Elvis je na mostu, nedaleko od logora u kojem je bio zatočen, pročitao pismo koje je uputio svome dedi.
– Došao sam ovdje da javno pitam komšije pravoslavce gdje su te ubili i gdje su ti kosti sakrili. Prije neki dan, bio je mevlud u Trošnju, dedo. Bilo je dosta naroda. Tamo, dedo, ima spomen-ploča, na njoj i tvoje ime, da makar tu možemo doći da ti fatihu proučimo. Danas imam lijepu vijest. 9. jula si postao po 17. put pradedo, dobio sam sina Arslana. Imao sam želju da mu dam ime po tebi, da se zove Mehmed, ali nisam mogao jer bi daidžama i tetkama teško bilo i da bih ranu na srcima koju im dušmani načiniše možda većom učinio. Svim Fočacima pravoslavcima želim poručiti – zaboraviti ne smijemo, oprostiti nećemo, ali vam možemo biti zahvalni ako kažete gdje su naši mrtvi da ih možemo dostojno ukopati – kazao je Čaušević.
Predstavnici bošnjačke zajednice, okupljeni u Koordinaciji “Naša Foča”, očekuju da se konačno odobri izgradnja spomen-obilježja, ali i da se obustave sve aktivnosti na nedavno ozvaničenoj izgradnji hidroelektrane Buk Bijela, sve dok se ne pretraži prostor na kojem bi se mogli nalaziti posmrtni ostaci žrtava za kojima se još traga.
– U prvoj fazi ekshumacije u jednom od tunela za ispitivanje poroznosti tla na Buk Bijeloj su pronađeni posmrtni ostaci 43 civila, koji su prošli kroz KPD Foča. Zato očekujemo od svih institucija da se istraži taj teren. Drugi naš zadatak je da se izgradi spomen obilježje, kojeg još uvijek nemamo i očekujem da to bude pozitivno riješeno – kaže predsjednik Koordinacije, Izet Spahić.
Prema riječima Halide Konjo – Uzunović, predsjednice Udruženja žrtava rata “Foča 92-95”, u Foči se još traga za 627 žrtava. – Jako je zabrinjavajuće da se u 21. stoljeću, nakon tri decenije, još uvijek traže naši nestali. Smatramo da većina nažalost nikada neće biti pronađena, da su njihova tijela spaljivana u rudniku uglja Miljevina, da su završili u dubinama Drine, koja je najveći mezaristan na Balkanu – kaže Konjo – Uzunović.
Ima li promjena?
Nedavno prefarbavanje murala sa likom ratnog zločinca Ratka Mladića u Foči znak je da situacija ipak nije onakva kakvom se čini nakon iscrtavanja murala po zgradama i podzidama u ovom gradu.
– Da se stvari mijenjaju govori mi i ono što doživljavam u svakodnevnoj komunikaciji sa običnim ljudima, ali i sa ljudima u institucijama vlasti. Još uvijek se ljudi ne upuštaju da to govore javno, ali kad je bilo pucanje na Aladža džamiju ja imam poruke u mobitelu u kojima se ljudi nude da se presele i da budu uz porodicu imama i uz Aladžu. Imam i poruke kojima ljudi negoduju zbog murala. Mislim da načelnik općine i lokalna vlast moraju zauzeti jasan stav naspram toga – ističe Izet Spahić.
